Hrvatska je i ovoga ljeta bilježila rekordno duge toplinske valove, a novo istraživanje provedeno na europskim zemljama pokazuje zašto takvi rekordi nisu samo meteorološka zanimljivost. U južnoj Europi, kojoj pripada i Hrvatska, antropogene klimatske promjene snažno su povećale vjerojatnost razdoblja velikih vrućina praćenih visokom smrtnošću.
Thessa M. Beck s Barcelonskog instituta za globalno zdravlje (ISGlobal) i suradnici u radu “Extreme event attribution for heat-related mortality due to anthropogenic climate change across Europe”, objavljenom 7. rujna 2026. u časopisu Nature Health, analizirali su podatke iz 34 europske države. Najveći porast rizika utvrdili su u južnoj Europi, kojoj pripada i Hrvatska.
Brojka od 26,5 ne znači da zbog klimatskih promjena umire 26,5 puta više ljudi, već pokazuje koliko je danas veća vjerojatnost razdoblja velikih vrućina tijekom kojeg smrtnost dosegne razinu usporedivu s onom zabilježenom 2022. godine. Autori procjenjuju da se takav rizik povećava s daljnjim globalnim zagrijavanjem, osobito na jugu Europe.
Deseci tisuća smrti povezanih s vrućinama
Koliko su velike vrućine već sada važan javnozdravstveni problem pokazuju i ranija istraživanja iste međunarodne skupine. Tomáš Janoš i suradnici u radu “Heat-related mortality in Europe during 2024 and health emergency forecasting to reduce preventable deaths“, objavljenom u Nature Medicine 2025., procijenili su da je tijekom ljeta 2024. u 32 europske zemlje s vrućinom bilo povezano oko 62.775 smrti. Ova procjena ima 95-postotni interval pouzdanosti od 36.765 do 84.379 smrti, što pokazuje znatnu statističku nesigurnost.
Takve se smrti uglavnom ne mogu iščitati iz smrtovnica. Znanstvenici ih procjenjuju uspoređujući ukupnu smrtnost s temperaturama kojima je stanovništvo bilo izloženo. Velike vrućine mogu povećati rizik smrti kod ljudi s bolestima srca i krvnih žila, dišnim i bubrežnim bolestima te drugim kroničnim stanjima.
Posebno su ugroženi stariji ljudi, kronični bolesnici, mala djeca, trudnice, osobe smanjene pokretljivosti i radnici na otvorenom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava i na veći rizik za ljude koji žive u lošim stambenim uvjetima ili imaju slabiji pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama.
Hrvatska je ovoga ljeta bilježila nove rekorde
Za Hrvatsku rizik nije samo teorijski. DHMZ je u preliminarnoj analizi ljeta 2026. utvrdio nove rekorde trajanja toplinskih valova koji mogu djelovati na zdravlje na šest od osam analiziranih postaja. U Rijeci su kriteriji za toplinski val bili ispunjeni 20 dana zaredom, u Splitu 19, a u Kninu 18 dana.
DHMZ pri upozorenjima ne prati samo dnevne maksimume. Važne su i visoke noćne temperature jer organizmu ostavljaju manje mogućnosti za oporavak. Dugotrajna vrućina zato može imati veće zdravstvene posljedice od jednako visoke temperature koja traje kraće.
Koliko će ljudi na kraju oboljeti ili umrijeti ipak ne ovisi samo o temperaturi. Važni su dob stanovništva, zdravstveno stanje, kvaliteta stanovanja, dostupnost rashlađivanja, radni uvjeti, zdravstvene službe i mjere zaštite tijekom toplinskih valova.
Dio smrti može se spriječiti
Elisa Gallo i suradnici u radu “Heat-related mortality in Europe during 2023 and the role of adaptation in protecting health”, objavljenom u časopisu Nature Medicine 2024., procijenili su da bi smrtnost povezana s vrućinom tijekom 2023. bila oko 80 posto viša da se osjetljivost europskog stanovništva na velike vrućine nije smanjivala od početka stoljeća. Autori taj rezultat povezuju s ukupnom društvenom prilagodbom, a ne s jednom pojedinačnom mjerom.
Zaštita uključuje pravodobna upozorenja, pripremu zdravstvenih i socijalnih službi, posebno praćenje starijih i bolesnih ljudi te smanjivanje izloženosti vrućini u stanovima, ustanovama, gradovima i na radnim mjestima. WHO je u lipnju 2026. objavio nove smjernice za planove zaštite zdravlja od vrućine, među kojima su praćenje zdravstvenih posljedica i provjera djeluju li poduzete mjere.
Hrvatska već ima DHMZ-ova upozorenja na toplinske valove te preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) o zaštiti od velikih vrućina. Novi europski podaci otvaraju i pitanje koliko sustavno Hrvatska prati njihove stvarne zdravstvene posljedice te koliko postojeće mjere uspijevaju spriječiti obolijevanje i prerane smrti.
Istraživanje s početka teksta ima i neka ograničenja. Smrtnost povezana s velikim vrućinama procjenjuje se statistički na razini stanovništva, pa se njime ne utvrđuje uzrok pojedinačne smrti. Rezultati ovise i o dostupnosti podataka te modeliranju svijeta bez današnjeg ljudskog utjecaja na klimu. Glavni zaključak ipak ostaje jasan: u južnoj Europi razdoblja velikih vrućina praćena visokom smrtnošću postala su znatno vjerojatnija, dok broj stvarnih žrtava ovisi i o tome koliko se društvo uspije prilagoditi.