Danas je prilikom spomena klimatskih promjena glavna tema ugljikov dioksid. No, nisu problem samo štetne emisije, ističe Korado Korlević koji je nedavno održao predavanje o toj problematici u Centru za posjetitelje Poklon u Parku prirode Učka u Ičićima.
Naglasio je tada kako svaki puta kada asfaltiramo cestu kreiramo solarni panel, a da toga nismo svjesni. Crna površina kolnika privlači toplinu, baš kao tamni solarni panel postavljen na krov kuće radi proizvodnje toplinske energije, pojašnjava.
''U Phoenixu u SAD-u, naprimjer, temperatura je dva stupnja viša nego izvan grada, a ljudi se čude zašto je u gradovima vruće. Svako parkiralište, svaki krov kuće koji nije svijetle boje, u stvari je solarni panel'', navodi Korlević.
Stavimo li na kuću dva četvorna metra crnog panela, negdje treba površinu iste veličine obojati u bijelo kako bi se na planetu održala ravnoteža. Možda možemo farbati zgrade i krovove u bijelo, da budu svijetli kao na Braču, ili u Maroku, možda ne mora toliko toga biti tamno, predlaže istarski astronom, pokretač Zvjezdarnice Višnjan i futurolog, ali prvenstveno učitelj, kako sam za sebe voli reći.
Stvari nisu jednostavne
Klimatske promjene su dugoročne promjene u globalnom klimatskom sustavu koje uključuju porast prosječne globalne temperature, promjene u oborinama, porast razine mora i druge utjecaje na okoliš.
Rezultat su, između ostaloga, povećane koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi koji se šire iz fosilnih goriva, industrije i drugih ljudskih aktivnosti te predstavljaju ozbiljan izazov današnjice.
U izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC) znanstvenici upozoravaju na visoke razine štetnih plinova u atmosferi, kao i na to da je svijet blizu scenarija bez povratka za što okrivljuju čovjeka.
''Astronomija je jedna sedmina onoga što radimo u Zvjezdarnici Višnjan, a šest sedmina je nešto drugo. Jedan dio toga su i klimatske promjene'', rekao je Korlević, koji smatra da je čovječanstvo u ogromnom problemu te da ne zna što donosi budućnost.
''Stvari nisu nimalo jednostavne – kao što to mediji često prikazuju – jer još ništa konkretno ne znamo, još smo u fazi učenja'', poručuje.
Priroda oko nas umire
Ono što se sa zvjezdarnice može mjeriti, kaže, količina je svjetlosnog onečišćenja, koliko se struje, ili svjetla baca u nebo, umjesto da osvjetljuje kolnik te koliko vrsta leptira nestaje u okolini.
''Zadnjih 30 godina broj leptira u Istri je pao na deset posto. Dakle, u samo tri desetljeća došli smo na 10 posto'', upozorava.
''Ravnodušno gledamo kako priroda oko nas umire'', u nevjerici kaže Korlević.
''Nikoga kao da ne zanima što su nestale krijesnice. A nema ih zato što umjesto da su mužjaci pronalazili ženke, letjeli su na uličnu rasvjetu'', ističe.
Nema razloga da po cijele noći lampe svijetle kao da je dan, jedna desetina svjetlosti je dovoljna, poručuje.
Mirna, podzemne vode, tartufi…
Nastavio je o zagađenju sjevernog Jadrana, prvenstveno rijekom Po, ali niti ''Hrvatske vode se ne šale kada je u pitanju Mirna, non-stop nešto kopaju i stvaraju hrpetine blata koje je ubilo sve sjevernojadranske koralje u ogromnom dijelu podmorja'', rekao je.
Svake godine se dodatno taloži dva milimetra glinastog blata preko svega što se nalazi na morskom dnu.
''Prije je Mirna bila gotovo kao Amazona, ali nekima to nije odgovaralo pa su potamanili sve biljke uz rijeku. Osim toga, napravili su njenu obalu prestrmom pa svaka kiša sada odnosi dio riječnog korita u more'', opisao je Korlević. Prirodna rijeka ima, naime, obale koje nisu strme te su obrasle šumom, ili grmljem čije korijenje sprječava eroziju zemlje.
S obzirom da velika brzina vode ispire riječno dno, u Motovunskoj šumi su se podzemne vode spustile za jedan metar, kazao je. Kako se više ne događa plavljenje Motovunske šume, tamo su počeli rasti bršljan i jasen.
''Tartufe koje ćemo u budućnosti u Istri kupovati dolazit će s nekih drugih područja, jer istarskih više neće biti'', upozorio je, dodavši kako smo upravo u fazi ubijanja hrastove šume i svih biljaka zbog kojih tartufi tamo rastu – jer su podzemne vode pale.
Od doba Austrije do danas na morskom dnu se nataložilo, ističe, oko dva metra naslaga blata.
''Pričamo o milijunima kubika iz sliva Mirne, jer se po njenim obalama konstantno nešto kopa''.
Utjecaj Sunca
Korlević je potom pričao o rastu temperature na Sredozemlju i u Africi, raseljavanju iz centralne i sjeverne Afrike te ''emigracijama iz očaja''. Spomenuo je da će se s naglim porastom temperature morati suočiti također određeni dijelovi Hrvatske.
Naglasio je kako su klimatske promjene ''uvijek bile prisutne i uvijek će biti, jedino je pitanje brzine''.
Foto: Unsplash
''Sunce isto tako utječe na klimatske promjene, i to jako. Na kraju krajeva, to je naša peć. Sada ulazimo u solarni maksimum. Prije tri godine je bio minimum, a sada idemo prema drugoj krajnosti'', opisao je.
Jesu li klimatske promjene kojima svjedočimo zbilja neviđena katastrofa? Kako se uzme, odgovara.
U doba dinosaura, prije 66 milijuna godina, temperatura na Zemlji bila je deset stupnjeva viša nego danas. Na polovima su živjeli koralji, a na području Kvarnera obitavale su neke školjke koje su mogle izdržati tako visoke temperature mora.
Foto: Pexels
''Dakle, planet je poznavao i puno gore od ovoga o čemu mi danas pričamo'', zaključio je Korlević. Međutim, svaki puta kada se desi to nešto 'gore', ogroman broj vrsta izumre i svijet se naglo promijeni.
Utjecaj čovjeka
Ono što znamo da ne možemo izbjeći su ledena doba. Zemlja radi jedan krug oko svoje osi u 24 sata, ali to nije njena jedina rotacija. Druga rotacija je planetna precesija koja traje 20.000 godina, rekao je.
''Oscilacija osi Zemlje itekako utječe na to da imamo ledena doba. I mi sada upravo završavamo izlaziti iz jednog takvog razdoblja'', otkriva Korlević.
Zbog toga je normalno da se temperatura diže i normalno je da razina mora raste tri milimetra godišnje. No, ove je godine razina porasla za pet mm. I tu se postavlja pitanje – zašto?
''Jer smo mi, ljudi, tome pridonijeli. Sada imamo situaciju da ne možemo zaustaviti ubrzano zagrijavanje'', ustvrdio je.
''O otapanju ledenih površina ovisi refleksivnost Zemlje. Led je bijeli i ako on nestaje, Zemlja se brže zagrijava i obrnuto'', pojasnio je.
Golfska struja
El Nino i La Nina glavni su krivci makro promjena i ciklusa te, bez obzira što je Tihi ocean u pitanju, utječu i na nas.
''Međutim, za nas je mnogo važnija Golfska struja, a količina ledene vode koja dolazi sa sjevera upravo je gasi. Procjena najranijeg gašenja je 2025. Znanstvenici su gotovo sigurni da bi do kraja stoljeća mogla nestati'', ispričao je Korlević.
Foto: Pixabay
Golfska struja tisućljećima je ''radijator'' Europe. No, inercija sustava je ogromna i neće se sve ohladiti odjednom kao u filmovima katastrofe. Ali, problem postoji, zaključio je.
Kiselost oceana
Podaci pokazuju da je na sjevernoj polutci najmanja koncentracija ugljikovog dioksida u proljeće, kada stabla počinju listati i drveće ga upija. Zimi koncentracija raste.
''Količina ugljikovog dioksida ide nezaustavljivo prema gore. Da se razumijemo, mi dodajemo mrvicu onoga što sama priroda izbacuje, ali već je i ta mrvica previše'', ističe.
U posljednjih 300 godina izbacili smo u zrak ogromne količine CO2, mnogo više no što pokazuju mjerenja. Pitanje je kamo je nestao ostatak?
''Upilo ga je more. Iz tog se razloga povećava kiselost oceana te je uz Antarktiku koncentracija ugljikovog dioksida takva da neke larve školjkaša više ne mogu preživjeti – otapaju im se ljušture'', odgovara Korlević.
Foto: Unsplash
Kada voda može zadržavati CO2? Kada je hladna. Što se dogodi ako se zagrije? Voda ga ispusti.
''Sigurno nećemo zaustaviti rast ugljikovog dioksida kao što se planira, jer svi pokazatelji upućuju na to da ne radimo skoro ništa po tom pitanju, samo puno pričamo'', komentira.
Zagrijavanje oceana
S obzirom na nagli porast temperature, počeo nam je izlaziti metan zarobljen u permafrostu na sjeveru – radi se o ogromnim količinama, nastavlja Korlević.
''Nešto o čemu se ne razmišlja je podizanje razine mora što nije posljedica samo otapanja ledenjaka. Kada se zagrijava, voda povećava volumen. More se diže zato što se morska voda grije'', pojašnjava.
Došli smo do situacije da je godišnje podizanje razine mora pet mm, a bilo je normalno tri mm, što ne čudi jer izlazimo iz ledenog doba.
''To se događa, ne zato što smo mi dodali puno ugljikovog dioksida, nego zbog efekta okidača. Znači, čovjek napravi nešto malo, ali dobije makro efekt'', pojašnjava.
S obzirom da svojim (ne)činjenjem podižemo temperaturu cijelog planeta, moramo biti spremni da će u atmosferu odjednom biti ispušten CO2 koji se ''spremao'' u oceane zadnjih 300 godina.
Promatra li se razdoblje do 2050. godine, cijela sjeverna Afrika i dobar dio juga Italije mjesta su gdje se skoro pa neće moći živjeti zbog više od 50 dana s temperaturama iznad 35 stupnjeva.
''Jug Europe će do kraja stoljeća biti gotovo neizdrživ za život, a ono što su danas žitnice, prostori gdje je poljoprivreda jako razvijena, seli sjeverno. Sjeverni dijelovi Europe i drugih kontinenata na sjevernoj polutci buduće su nove žitnice'', navodi.
Možemo li zaustaviti taj proces? ''Odgovor je ne. Zato se moramo pripremiti za to što dolazi i prilagoditi'', poručuje.
Očekuju nas ogromne promjene
Diljem oceana postoji tisuće sondi (sličnih satelitima u atmosferi) koje prikupljaju podatke iz morskih dubina. Neke od njih se spuštaju do dva kilometra dubine, po putu prikupljaju mnoštvo podataka, a kada se vrate na površinu, šalju ih satelitu.
Što su sonde otkrile?
''Otkrivene su katastrofe – gdje je koliko ugljikovog dioksida i gdje su kakve temperature mora. 2003. godine je na dubinama od 800 i 1400 metara bila hladna voda, a danas je topla. To znači da se cijeli ocean u dubinama ubrzano zagrijava'', opisuje.
Rezultat toga bit će ispuštanje ugljikovog dioksida u atmosferu.
Foto: Pixabay
''Dok god postoji Golfska struja, područje u kojem mi sada živimo bit će nekoliko stupnjeva toplije, mnogo sušije, moći ćemo uzgajati banane, ali to nije nešto što je dobro'', upozorava Korlević.
Park prirode Učka izgubit će sve biljne i životinjske vrste koje se nalaze 200-300 metara od vrha planine prema dolje.
Vrste će seliti prema sjeveru, što znači da bolesti koje trenutno postoje u Africi dolaze k nama. Crna udovica, pauk kojemu je sada granica negdje kod Limskog kanala, za 20 će godina egzistirati i u kopnenim područjima. To ne možemo zaustaviti, nastavlja.
Acqua alta
Što se tiče razine mora, od vremena Rimljana do danas podigla se skoro jedan metar. Od tog doba naovamo, more svake godine raste tri mm, što je normalno poslije ledenjačkog doba. Ove godine naraslo je zbog ljudskog utjecaja pola centimetra, ponavlja Korlević.
O čemu ovisi porast morske razine?
''Jedna od najvažnijih stvari je pritisak atmosfere. Doda li se na to jugo, pa još period kada je Zemlja blizu Sunca – a to je sada pa negdje do ožujka – dodajmo još fazu Mjeseca, i mi ćemo na sjevernom Jadranu imati tri do četiri puta ono što se zove Acqua alta, pojava kada more ulazi u gradove'', navodi.
Trenutno je situacija sljedeća: ciklona je jača, a sama ciklona može dignuti razinu mora jedan metar; jugo digne more još pola metra. I Mjesec je važan.
Foto: Unsplash
''Ako je plima u maksimumu, što se događa u siječnju, ili blizu siječnja, imat ćemo Poreč, Rovinj, Novigrad i Umag sigurno pod vodom. Vjerojatno i Rijeku. Važan datum je 4. siječnja kada smo najbliže Suncu. Tada se zbrajaju spomenute sile koje uzrokuju najveće plime i oseke'', nastavlja.
Brojni faktori
Neće proći dugo da godišnji porast razine mora bude jedan centimetar. Ciklone će biti jače, ledenjaci se ubrzano otapaju…
''Dolazimo do najgorih vrijednosti od 80 centimetara do kraja stoljeća. Vjerojatno će se more podići oko pola metra. Ali, tako će biti u normalnoj situaciji, bez jače ciklone'', upozorava.
''Svijet koji poznajemo se mijenja, ne može nikako ostati isti. Možemo očekivati toplinske udare, javljat će se alergije, problemi dišnih puteva, doći će razne vrste insekata s juga. Istrom se, primjerice, šire strige koje su do sada viđene samo na jugu poluotoka'', opisuje.
Povećat će se problemi s proizvodnjom hrane, dostupnošću vode, migracijama, stresom, mentalnim zdravljem, srčanim bolestima, malignim oboljenjima…
O predavaču
Korado Korlević jedan je od vodećih hrvatskih astronoma, pokretač je Zvjezdarnice Višnjan te mnogih edukacijskih projekata.
Otkrio je više od 1400 asteroida, a sudjelovao je i otkrivanju dvaju kometa.
Za zasluge na području astronomije i edukacije, Komisija za imenovanje Međunarodne astronomske unije jedno je od nebeskih tijela između Marsa i Jupitera nazvala Korado.