Žene ekstremne vrućine doživljavaju drugačije od muškaraca. I prilagođavaju im se na kreativne načine, zaključak je istraživanja “Žensko blagostanje i svakodnevna prilagodba vrućini” objavljenog u časopisu WIREs Climate Change u travnju ove godine.
Znanstvenik Sergio Jarillo i znanstvenica Febe De Geest u ovom radu istražili su rodnu dimenziju klimatske dobrobiti s fokusom na lokaciju, društvene odnose u zajednici i sigurnost. Zaključili su da “ekstremne vrućine narušavaju ove dimenzije dobrobiti, a institucionalne inicijative za prilagodbu zahtijevaju sociokulturno i rodno utemeljene pristupe dobrobiti kako bi se izbjeglo održavanje sistemske nejednakosti spolova.” Prenosimo izvrstan sažetak istraživanja sa britanskog medija The Conversation.
Trenutno, neobičan toplinski val u travnju i svibnju prži velike dijelove Indije, piše The Conversation. Temperature su premašile 46 stupnjeva Celzijusa na sjeverozapadu i u središnjem dijelu zemlje. Škole su zatvorene, bolnice su uspostavile posebne jedinice za toplinske udare, a vlada je izdala upozorenja za moguće toplinske udare.
Skloni smo toplinske valove smatrati zdravstvenom krizom, jer prema brojnim istraživanjima gotovo 490.000 ljudi godišnje umire od posljedica kombinacije prethodnih zdravstvenih stanja i previsokih temperatura. Međutim, ti pokazatelji ne uzimaju u obzir destruktivne učinke ekstremnih vrućina na svakodnevni život žena (na načine koji se ne pojavljuju u statistikama smrtnosti).
Proučavajući primjere diljem Oceanije, Afrike i Azije, Jarillo i De Geest pokazuju da se najveće pojedinačne prilagodbe klimatskim promjenama događaju u društvenim skupinama koje klimatske politike najviše ignoriraju.
Vruće na i poslu i kod kuće
Način na koji ljudi doživljavaju vrućinu često je rodno određen. U mnogim dijelovima svijeta, zadaci otežani ekstremnim vrućinama društveno su i kulturno određeni. Na primjer, u mnogim dijelovima Afrike, Azije i Oceanije, žene vode glavnu brigu o kućanstvu. Često su prisiljene provoditi više vremena u zatvorenom prostoru od muškaraca, u slabo prozračenim domovima bez izolacije ili hlađenja, što uzrokuje fizički i mentalni stres. To pokazuje kako ekstremna vrućina narušava dobrobit žena na načine koji nadilaze zdravlje.
Na radnom mjestu, rodna segregacija također oblikuje izloženost toplini. Istraživanja u Indiji i Bangladešu pokazuju da neadekvatna sanitacija na neformalnim radnim mjestima posebno teško pogađa žene tijekom ekstremnih vrućina. Neke žene piju manje kako bi izbjegle korištenje nehigijenskih toaleta, što dovodi do dehidracije i daljnjih zdravstvenih problema.
U Indiji i na Maldivima, kulturne i vjerske norme zahtijevaju od žena da nose više odjeće od muškaraca, zbog čega se osjećaju vruće i neugodno. To nisu trivijalne neugodnosti; one pogoršavaju izloženost toplini na načine koji oblikuju kako žene doživljavaju previsoke temperature.
Ekstremna vrućina mijenja društvene svjetove
Tijekom toplinskih valova, žene u mnogim tropskim područjima ostaju u zatvorenom prostoru, što ograničava njihovu društvenu povezanost. Istraživanja u Burkini Faso pokazuju da vrućina povećava izolaciju trudnica, smanjujući njihovu povezanost s prijateljima i obitelji koji su ključni za njihovu dobrobit.
Vrućina također utječe na to kako žene doživljavaju same sebe. U ruralnoj Keniji, trudnice koje su se mučile s vanjskim poslovima tijekom ekstremnih vrućina izjavile su da se osjećaju percipirane kao “slabe” ili “lijene”. To je bio značajan udarac u zajednicama u kojima je vrijednost žene vezana uz ispunjavanje kućanskih očekivanja.
Nadalje, postoje značajni dokazi da više temperature povećavaju rizik od fizičkog nasilja muškaraca nad ženama. U Kamerunu, žene koje pate od ekstremnih vrućina kod kuće gotovo su tri puta češće prijavljivale porast obiteljskog nasilja.
U Bangladešu, Kambodži i Nepalu, toplinski valovi povezani su s porastom dječjih brakova, jer obitelji u problemima prisiljavaju svoje kćeri na brakove kako bi ublažile financijski stres i smanjile kućanske troškove. Ovi brakovi često dovode do niže sigurnosti i smanjene moći mladih žena, potkopavajući njihov osjećaj sigurnosti.
Žene se već prilagođavaju
Prilagođavanje sve toplijem svijetu zahtijeva usklađene napore pojedinaca i institucija. Ali žene ne čekaju da ih politika sustigne, već se same kreativno prilagođavaju, često bez institucionalne podrške.
Na primjer, u neformalnim naseljima u Ahmedabadu u Indiji, žene su obojile svoje krovove u bijelo te koriste kokosove ljuske i otpadni papir za izgradnju hladnijih krovova. U Bangladešu su žene izgradile zasjenjene, ventilirane prostorije pričvršćene za svoje kuće, koje mogu pružiti zaštitu od sunca i privatnost, a istovremeno služe i kao mjesta okupljanja za sastanke zajednice. U Jakarti su žene uspostavile zasjenjene zajedničke prostore koji funkcioniraju kao neformalni centri za hlađenje.
To su “svakodnevne prilagodbe”, male, lokalne prakse koje proizlaze iz dnevne rutine, a ne iz institucionalnih programa. One predstavljaju način na koji se mnoge zajednice s niskim prihodima nose s vrućinom. I često imaju više svrha odjednom, poput fizičkog hlađenja, društvene povezanosti i izgradnje zajednice.
Što se treba promijeniti
Politike prilagodbe klimatskim promjenama moraju se proširiti dalje od tretiranja vrućine kao rodno neutralnog izazova. Ovo istraživanje pokazuje kako vrućina različito utječe na dobrobit žena i muškaraca. Te razlike ne oblikuje samo biologija, već i kultura, moć i presjeci klase, kaste i migracijskog statusa.
Ključno je da žene nisu samo pasivne žrtve vrućine. Ali, njihove svakodnevne prakse ostaju uglavnom nevidljive institucijama koje dizajniraju klimatske odgovore.
“Donositelji politika trebali bi ih prepoznati i podržati. Kako toplinski valovi postaju sve češći i intenzivniji, žene koje u Bangladešu boje svoje krovove u bijelo ili grade hladnije prostore za sastanke zajednice već prednjače”, pišu istraživači za The Conversation.