U Hrvatskoj je kolovoz bio vrlo do ekstremno sušan u većem dijelu istoka zemlje, a prema standardiziranom oborinskom indeksu (SPI) najsušnije je bilo u Slavonskom Brodu, piše DHMZ. Vukovarsko-srijemska županija 7. rujna proglasila je prirodnu nepogodu zbog suše za područje svih svojih gradova i općina zbog šteta nastalih od 1. lipnja do 31. kolovoza.
Zajednički istraživački centar Europske komisije (JRC) Hrvatsku je u kolovoškom MARS biltenu svrstao među područja s umjerenim posljedicama toplinskog i vodnog stresa, uz posebno snižena očekivanja za kukuruz i veće lokalne gubitke ondje gdje nema navodnjavanja. Toplina i nedostatak vode pogodili su ljetne kulture, među njima kukuruz, suncokret, soju i šećernu repu, u kritičnim razvojnim fazama, ograničavajući oplodnju i stvaranje biomase te, kod žitarica i uljarica, nalijevanje zrna i sjemena.
Pad proizvodnje kukuruza u Hrvatskoj
Kukuruz je već 2025. zabilježio snažan pad proizvodnje: prema Državnom zavodu za statistiku (DZS), proizvodnja kukuruza pala je oko 18,8 posto u odnosu na 2024., s oko 2,07 na oko 1,68 milijuna tona. Žitozajednica je u kolovozu procijenila da bi ovogodišnji urod zbog suše mogao pasti ispod milijun tona, kazala je direktorica udruženja Nada Barišić za Glas Slavonije. DZS prvu procjenu važnijih kasnih usjeva za 2026. objavljuje 30. rujna.
Ni europske procjene još nisu stabilne. Prema najnovijem pregledu Europske komisije, proizvodnja kukuruza u EU u 2026./27. procjenjuje se na oko 50,1 milijuna tona, piše Reuters. Komisijine procjene su tijekom ljeta snižavane kako su ponavljani toplinski valovi i manjak vode smanjivali očekivane prinose kukuruza i drugih ljetnih kultura u velikom dijelu Europe.
Manje kukuruza, više suncokreta
Dugoročni podaci pokazuju da površine pod kukuruzom nisu imale jasan silazni trend, dok se površine pod suncokretom jesu znatno povećale. Prema podacima koje objavljuje TISUP, Ministarstvo poljoprivrede, požnjevena površina smanjila se s 296.768 hektara 2010. na 263.228 hektara 2025., oko 11 posto, ali uz velika kolebanja i povratak na gotovo 288 tisuća hektara 2020. i 2021.
Suncokret se u istom razdoblju proširio s 26.412 na 68.127 hektara, odnosno za oko 158 posto. DZS za 2026. procjenjuje 260 tisuća zasijanih hektara kukuruza, 0,8 posto manje nego 2025., te 80 tisuća hektara suncokreta, 19,4 posto više. Podaci za 2010.–2025. odnose se na požnjevene, a procjena za 2026. na zasijane površine, pa kategorije nisu potpuno istovjetne.
Promjene u strukturi sjetve imaju više mogućih uzroka, među kojima su tržišne cijene, plodored, potpore i klimatski rizik. Goran Jukić iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) još je prije sjetve bilježio nešto slabiji interes proizvođača za sjeme kukuruza, dok je državni tajnik Tugomir Majdak očekivani rast suncokreta povezao s povoljnim tržišnim cijenama i mogućim smanjenjem površina pod sojom. Zbog toga se iz samog rasta površina pod suncokretom zasad ne može utvrditi koliki dio te promjene proizlazi iz klimatskog rizika.
Sličan signal postoji u Srbiji, gdje je prema Republičkom zavodu za statistiku Srbije, 2026. zasijano 938.209 hektara kukuruza, 3,8 posto manje nego godinu ranije i 3,6 posto ispod desetogodišnjeg prosjeka, dok je suncokret porastao 3,5 posto u odnosu na 2025. i 9,3 posto prema desetogodišnjem prosjeku.
U Francuskoj je, prema Agresteu, površina kukuruza za zrno ove godine smanjena 19 posto, dok su površine uljarica povećane oko 12 posto. Najnovija procjena Agrestea proizvodnju kukuruza procjenjuje na devet milijuna tona, 35 posto manje nego 2025. i potencijalno najmanje od 1980.
Kako suša smanjuje prinose kukuruza
Xinxin Chen i suradnici u radu “Contrasting effects of flash and slow droughts on maize yield loss and crop failure across Europe”, objavljenom 2026. u časopisu Journal of Hydrology: Regional Studies, razlikuju naglo nastupajuće suše, definirane brzinom razvoja deficita vode u tlu, od sporijih i dugotrajnijih suša. Analiza kišom hranjenog kukuruza u Europi od 1989. do 2018. pokazala je da obje vrste suše povećavaju rizik propasti uroda, pri čemu je trajanje bilo najvažniji faktor. U Slovačkoj, Mađarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj udio slučajeva propasti uroda povezanih sa sušom bio je znatno viši nego u većini drugih analiziranih područja. Studija ne obuhvaća 2026., niti Hrvatsku u detaljnoj analizi po državama.
Dugoročni hrvatski pokusi pokazuju da raniji hibridi kukuruza ne moraju nužno biti otporniji na toplinski stres. Ivica Buhiniček i suradnici u radu “Trends in Maize Grain Yields across Five Maturity Groups in a Long-Term Experiment with Changing Genotypes“, objavljenom u časopisu Agriculture 2021., analizirali su pokuse na jednoj hrvatskoj lokaciji od 1996. do 2015. i utvrdili da su ranije skupine hibrida bile osjetljivije na toplinski stres od kasnijih. Autori dijelove Hrvatske, Srbije, Mađarske, Rumunjske i Bugarske nazivaju europskim kukuruznim pojasom. Budući da je istraživanje provedeno na jednoj lokaciji, rezultat treba tumačiti kao lokalni dugoročni nalaz, a ne kao zaključak za cijelu regiju.
Navodnjavanje kukuruza pomaže, ali voda nije beskonačna
JRC navodi da su navodnjavani usjevi u nekim dijelovima Europe ovog ljeta prolazili bolje od usjeva ovisnih o kiši, ali i da je u najpogođenijim područjima ograničena raspoloživost vode dodatno pojačavala stres. Prema Eurostatu, Hrvatska je 2023. imala 44.660 hektara poljoprivredne površine koja se mogla navodnjavati, 3,0 posto korištene poljoprivredne površine, dok je najmanje jednom tijekom godine stvarno navodnjavano 23.770 hektara, odnosno samo 1,6 posto. DZS zasebno prikuplja podatke o navodnjavanom kukuruzu, ali iz javnog prikaza baze nije moguće pouzdano utvrditi koliki je njegov udio.
Slabiji domaći urod pritom ne znači automatski nestašicu. Hrvatska je 2024., prema izračunu Agronomskog fakulteta, DZS-a i Ministarstva, imala samodostatnost u kukuruzu od 180,5 posto. Ako se niski prinosi budu ponavljali, važnije pitanje postaje koliko proizvodnog rizika mogu podnijeti ratarstvo i stočarstvo te hoće li se mijenjati odnos domaće potrošnje, izvoza i uvoza.
Jedna sušna sezona ne dokazuje da Hrvatska mijenja ratarsku kartu. No dugoročni rast suncokreta, ovogodišnji blagi pad zasijanih površina pod kukuruzom, ponavljani toplinski i vodni stres te slični signali u drugim dijelovima Europe opravdavaju pitanje postaje li kukuruz u dijelu kontinenta strukturno rizičnija kultura i što bi ga, ako se taj pritisak nastavi, moglo zamijeniti.