Ne, nimalo. Ekstremne vremenske prilike postaju temeljni neprijatelj suvremenog sporta, natjecatelja, pa i kapitalističkog sustava koji je sport postavio na način da se u njemu stvara velik novac.
Prijetnje odgodama velikih sportskih natjecanja, ili njihova neregularnost i nedosljednost, za što sve uzrok mogu biti klimatske promjene, narušavaju ustaljenu hijerarhiju koja je sport dovela do fenomena 20. stoljeća i poslovnog giganta ovoga vijeka.
Poremećaji sportskih natjecanja
Lako je objasniti; klimatske promjene nastavljaju podizati prosječne temperature, ekstremni vremenski događaji postaju sve češći i intenzivniji. To povećava vjerojatnost da će se takva zbivanja preklapati i značajno poremetiti sportske događaje diljem svijeta. Kao da tome već odavno ne svjedočimo.
Sjetite se koliko je mečeva znalo biti otkazano na teniskom Australian Openu, a bilo je dana kada nije odigran niti jedan dvoboj zbog nezapamćene žege. Ljetne olimpijske igre suočavaju se s ekstremnim temperaturama, pa je na Igrama u Tokyu prije tri godine maratonska utrka iz dnevnih čak pomaknuta u noćne sate. Prvi puta u povijesti. Liječnici koji su sugerirali tu odluku rekli su da je to usmjereno ponajprije na ”zaštitu života sportaša”.
Očito je da moderan sport ima najtežeg suparnika u svojoj promjeni – vremenske ekstreme potaknute klimatskim promjenama. I kako dobiti ovu bitku?
Kada na atletskom stadionu temperatura prijeđe 40 stupnjeva, kada se nogometne utakmice igraju pri nesnosnoj vrućini, čak i ”minute odmora” koje su uvedene u nogometnu igru ne pomažu.
Ne možeš disati, a moraš igrati…
”Tek počneš disati, a već moraš igrati”, rekao je naš izbornik Zlatko Dalić nakon jedne utakmice na svjetskoj smotri u Kataru. ”Vrućina je bila i naš protivnik, ali i protivnik momčadi protiv koje smo igrali. Kada je tako neminovno se sportski događaj kvalitativno srozava”, izjavio je.
Na otvorenom prostoru ne pomažu klimatski uređaji, iako su na svjetskoj smotri u Kataru organizatori pokušavali osvježavati saune od stadiona salvama hladnih vodenih kapljica koje su se topile na zraku poput maslaca na pećnici.
”Umor u takvim okolnostima nekoliko je puta veći nego kod temperatura oko 20-25 stupnjeva. Cijelo tijelo je prenapregnuto, pati kardiološki sustav i nespreman sportaš lako može stradati”, rekao je svojevremeno liječnik naše reprezentacije dr. Zoran Bahtijarević.
I inače, dodaje taj ugledan liječnik koji je danas jedan od glavnih za nadgledanje zdravstvenog sustava u krovnoj europskoj organizaciji (UEFA), znao je reći da je ”moderan sport danas opasan baš kao i odlazak na ratnu bojišnicu”. Spominjući hiperprodukciju događaja, vremenske (ne)prilike i lošu zdravstvenu zaštitu i preventivu.
Činjenica jest da se u nogometu u zadnjoj dekadi spominje silan broj iznenadnih smrti na terenu ili treningu. Unatoč pomnih liječničkih pretraga sve srčane mane teško je otkriti, kada igrač onemoća i skotrlja se na tlo, najčešće već bude kasno. Jasno, teško je odrediti koliko u takvim događajima sa smrtnim posljedicama imaju ulogu klimatske promjene.
Iznenadne smrti na terenu
Uvijek se sve može zamaskirati, međutim pri velikim vrućinama takvih događaja je nekoliko puta više. Uostalom, nogomet nije izmišljen da bi se igrao na temperaturama iznad 40 stupnjeva.
Baš isto se tiče i atletskih natjecanja ili ostalih sportova na otvorenom. Diljem svijeta već možemo vidjeti utjecaj promjenjive klime na sport, posebno na događaje velikih razmjera koji privlače milijune navijača. A gdje su milijuni ljudi, tu je zagađenje, stvaranje otpada i negativan utjecaj na okoliš.
Evo jednog primjera, toliko upozoravajućeg.
Dok se svijet bori za smanjenje ukupne emisije CO2 za 50 postotaka do 2030., postizanje ravnoteže između količine proizvedenog stakleničkog plina i količine uklonjene iz atmosfere sve je teže. Između ostaloga i zbog ovoga. U procjenama je da se na jednim olimpijskim igrama ispusti 3,6 milijuna tona CO2, dok se na svjetskim nogometnim smotrama ispusti 2,16 milijuna tona.
A to je jednako emisiji stakleničkih plinova više od 465 tisuća automobila na cestama tijekom jedne godine. Zapanjujuće. I zato se potencijal sporta da pomogne klimi ne odnosi se samo na smanjenje ugljičnog otpada na događaju, već i na promicanje klimatske svijesti i djelovanja među milijunima ljubitelja sporta.
Tekst je nastao u suradnji s HOO-om