Ova tema može se podijeliti na dva dijela. Što klimatske turbulencije štetno čine ljetnim, a što zimskim sportovima?
Posvetimo se, isprva, utjecaju klimatskih neugodnih vrhunaca na zimske sportove. Zapitajte se, primjerice, zašto je Zagreb izgubio skijašku utrku ”Snježna kraljica” 2022. godine? Unatoč dobroj i nadasve skupoj organizaciji nekoliko utrka Svjetskog kupa u Zagrebu jedva je održano zbog nedostatka snijega i visokih temperatura.
Nisu pomogli ni topovi koji proizvode goleme količine snijega. Na temperaturi višoj čak od desetak stupnjeva Celzijusovih i taj snijeg se topi pa je kulminacija nevolja uslijedila kada je zagrebačka utrka morala biti posve otkazana.
I tko zna kada će FIS (Svjetska skijaška federacija) opet glavnom hrvatskom gradu dati mogućnost organizacije. Jest, Sljeme ima relativno nisku nadmorsku visinu (1035 metara), međutim nedostatak padalina, snijega te previsoke temperature postale su nesavladiv problem.
Osim ako ne se, našalimo se, ne izmisli atmosferski staklenik s niskim temperaturama. Baš kao što su izmišljeni i topovi za snijeg.
Kroničan nedostatak snijega
No, nije samo Sljeme postalo nezgodno, toliko su učestale odgode skijaških natjecanja širom Europe da mnoge koji obožavaju skijaški sport doslovca hvata panika. Čak i planinski vrhovi iznad dvije tisuće metara pate od kroničnog nedostatka snijega.
Evo, uoči sljedećih Zimskih olimpijskih igara u Italiji 2026. godine u Milano Cortini brojni klimatološki stručnjaci donijeli su zaključak kako su i same Igre u opasnosti, sada i ubuduće, zbog klimatskih promjena. Jer, nepredvidiva klima golema je prijetnja svim natjecanjima koji se održavaju na otvorenom, pritom se stvaraju uvjeti koji su puno opasniji za sportaše i sudionike.
Na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022. godine, pokazala se sva opasnost koja će nam prijetiti sljedećih desetljeća. Organizatori su prvi puta sav snijeg napravili umjetno, postavili više od stotinu generatora snijega i tri stotine topova za stvaranje snijega na skijaškim stazama. Praktički su isušivali cijela jezera kako bi došli do dovoljnih količina vode.
Ipak, Kinezi su sa strahom gledali u mjerače temperature, jer nema tog snijega kojega se ne može otopiti. Bio on umjetan ili stvaran.
Nedostatak vode
Da se razumijemo, nije Kina iznimka, snijega u svim svjetskim područjima ima sve manje, kao što se osjeća i nedostatak vode od koje se proizvodi umjetan snijeg.
Zamislite, za potrebe Igara u Pekingu moralo se prirediti pedesetak milijuna galona vode da bi se proizvela dovoljna količina snijega. Pa je lako rezimirati, cijela svjetska i industrija zimskih sportova u dosad je neviđenoj opasnosti. Da vode nedostaje ne trebamo napominjati. I tu su resursi ograničeni.
U izvješćima koje su činili u FIS-u spominje se da su zimske Igre u prošlih stotinu godina održavane u 21 gradu. No, tvrdi se da će za dvadesetak godina od svih tih gradova samo desetak imati klimatske mogućnosti organizirati neka obična zimska natjecanja, a možda i Olimpijske igre. Toliko je situacija ozbiljna.
Prošla vremena ”normalne” klime
Dočim su se još ne tako davno organizatori Olimpijskih igara borili s previše snijega, danas je situacija dijametralno suprotna. Sjetimo se kada je snijeg zatrpao Sarajevo 1984. godine noć prije ceremonije otvaranje Zimskih olimpijskih igara. Angažirano je desetak tisuća vojnika tadašnje JNA za čišćenje snijega, kako bi se s natjecanjima uopće moglo krenuti. Ta su vremena očito nepovratno prošla.
Izazov koji predstoji Svjetskom olimpijskom pokretu toliko je težak i nepredvidiv da se sportski čelnici plaše kako će na novonastalu situaciju reagirati zemlje, okrenute prema zimskim sportovima, koje su najviše na udaru zbog klimatskih sportova.
Tekst je nastao u suradnji s HOO-om