Ovdje donosimo drugi dio IPBES-ovog izvješća o Transformativnoj promjeni. Prepreke transformativne promjene istovremeno jačaju status quo. To su blokade promjena, primarno lobiranja interesnih skupina i korupcija. Nažalost, takvih je zbivanja puno više nego onih posvećenih očuvanju bioraznolikosti i održivom ljudskom iskorištavanju ekosustava.
Izvješće identificira pet sveobuhvatnih izazova transformativnim promjenama: odnosi dominacije nad prirodom i ljudima, posebno oni koji su se pojavili i širili u kolonijalnim razdobljima i koji traju stoljećima. Zatim, ekonomske i političke nejednakosti; pa neadekvatne politike i neprikladne institucije. Potom, neodrživi modeli potrošnje i proizvodnje uključujući individualne navike i praksu; te ograničeni pristup čistim tehnologijama i neusklađeni sustavi znanja i inovacija.
Nejednakost i nepravda među temeljnim su uzrocima gubitka bioraznolikosti i propadanja prirode: “Oni koji su imali najviše koristi od gospodarskih aktivnosti povezanih s oštećenjem prirode – posebice bogati akteri – imaju više prilika i resursa za stvaranje promjena”, ističe se u Izvješću.
Kada bi se promjene stvarale uz uključivanje obespravljenih društvenih skupina i kada bi se vodilo računa o uravnoteženim procesima donošenja odluka, onda bi se stvorile i brojne nove mogućnosti transformativnog djelovanja, odnosno oslobodili bi se resursi za stvaranje promjena.
Pet strategija za transformativnu promjenu
Političko znanstvene preporuke IPBES-ovih znanstvenika svode se na pet strategija transformacije društva i ekonomije kojima je moguće ostvariti globalnu ekonomsko-ekološku održivost:
Očuvati, obnoviti i regenerirati mjesta od vrijednosti za ljude i prirodu koja predstavljaju primjer bio-kulturne raznolikosti: To uključuje fokus na mjesta biokulturne raznolikosti – gdje aktivnosti temeljene na mjestu, kao što su aktivnosti obnove, također mogu podržati kulturne vrijednosti, održivu proizvodnju i biološku raznolikost.
Primjer je Program šumarstva zajednice u Nepalu – integracija decentralizirane šumarske politike u potrebe lokalne zajednice, poglede i prakse za obnovu i upravljanje degradiranim šumama.
Potaknuti sustavne promjene i uključivanje bioraznolikosti u sektore koji su najodgovorniji za propadanje prirode: sektori poljoprivrede i stočarstva, ribarstva, šumarstva, infrastrukture i urbanog razvoja, rudarstva i fosilnih goriva. Oni uvelike pridonose najgorim ishodima za transformativne pristupe kao što je višenamjensko i regenerativno korištenje zemljišta može promicati niz dobrobiti za prirodu i ljude.
Studije su pokazale da povećanje bioraznolikosti, zaštita prirodnih staništa i smanjenje vanjskih inputa u poljoprivrednim krajobrazima mogu povećati produktivnost usjeva, na primjer povećanjem obilja i raznolikosti oprašivača, stoji u Izvješću.
Transformirati ekonomske sustave za prirodu i pravednost: Globalne javne izravne subvencije sektorima koji potiču propadanje prirode kretale su se od 1,4 bilijuna dolara do 3,3 bilijuna dolara godišnje 2022., a ukupno javno financiranje subvencija štetnih za okoliš poraslo je za 55 posto od 2021. Procjenjuje se da je za održivo upravljanje i održavanje biološke raznolikosti potrebno između 722 dolara milijardi i 967 milijardi dolara godišnje.
Trenutno se godišnje troši 135 milijardi dolara na očuvanje biološke raznolikosti, što ostavlja jaz u financiranju bioraznolikosti od 598 do 824 milijarde dolara godišnje.
Neke od aktivnosti koje bi se mogle poduzeti kako bi se unaprijedile nužne transformacije uključuju: internaliziranje ekoloških troškova i korištenje pravog troškovnog računovodstva, reformu subvencija u sektorima koji pridonose gubitku bioraznolikosti i propadanju prirode, preispitivanje globalnih dugova, veći pozitivni angažman privatnog sektora, uspostavljanje održivosti kao temeljno porezno načelo i redefiniranje ciljeva, metrika i pokazatelja kako bi se priznale društvene (uključujući kulturne), ekonomske i ekološke dimenzije, kao i različite vrijednosti prirode.
Transformirati sustave upravljanja da budu uključivi, odgovorni i prilagodljivi: Integracija bioraznolikosti u sektorske politike i donošenje odluka, uključivanje veće raznolikosti aktera i držanje aktera odgovornima važni su elementi u transformaciji sustava upravljanja za pravednije i održivije rezultate za ljude i prirodu.
Primjer ove vrste pristupa upravljanju je prostorno upravljanje morskim rezervatom Galapagos fokusirano na potrebe ekosustava uz istovremeno podupiranje održivog ribarstva i turizma, što je od vitalne važnosti za više od 30.000 stanovnika i 300.000 posjetitelja godišnje.
Promijeniti stavove i vrijednosti kako bismo prepoznali međupovezanost čovjeka i prirode: Mnoga su ljudska ponašanja uobičajena, naučena unutar društvenih i okolišnih uvjeta – i mogu se promijeniti. Povećanje vidljivosti željenih ponašanja i njihovo podržavanje ciljanim političkim mjerama može katalizirati i održati nove društvene norme i ponašanja.
Njegovanje osjećaja povezanosti s prirodom također je važno, kao i transformativno učenje i obrazovanje, iskustvene aktivnosti temeljene na prirodi i zajedničko stvaranje znanja kombiniranjem različitih sustava znanja uključujući autohtono i lokalno znanje, ističe se u Izvješću.
Vizije transformativne promjene
Autohtoni i lokalni sustavi znanja nude filozofije, etiku brige i reciprociteta, vrijednosti i prakse za oblikovanje pristupa transformativnim promjenama. To uključuje korištenje prethodnog, utjelovljenog i iskustvenog znanja i neljudskih načina spoznaje i osmišljavanja svijeta u donošenju odluka o očuvanju.
Utvrđeno je da vizije u kojima starosjedilački narodi i lokalne zajednice igraju značajnu ulogu imaju veću vjerojatnost unapređenja transformativne promjene. Vjerojatnije je da će vizije života u skladu s prirodom uspjeti ako proizlaze iz uključivih pristupa koji se temelje na pravima i procesa dionika te kada uključuju suradnju za promjenu među sektorima.
Ključna poruka iz izvješća je da svake osobe i organizacije ima ulogu u stvaranju transformativne promjene na više razina, ali da su koalicije aktera i grupa aktera učinkovitije u provođenju transformativne promjene od promjena kojima se teži pojedinačno.
Takve koalicije uključuju pojedinačne građane, autohtone narode i lokalne zajednice, organizacije civilnog društva, nevladine organizacije, sindikate, financijere, vjerske organizacije, vlade na svim razinama, privatni sektor, financijske institucije i znanstvenu zajednicu.
Civilno društvo igra važnu i učinkovitu ulogu u donošenju transformativne promjene mobiliziranjem građana, stvaranjem inicijativa koje propagiraju promjene i pozivanjem vlada i privatnog sektora na odgovornost za štetne okolišne prakse.
Izvješće utvrđuje da je način da se podupre transformativna promjena podupiranje i jačanje inicijativa civilnog društva za pravedan i održiv svijet i zaštita branitelja okoliša od nasilja i kršenja prava.
