Ciljano povećanje reflektivnosti morskih oblaka nad jugoistočnim Pacifikom znatno je oslabilo dva snažna povijesna El Niño događaja u računalnim simulacijama, no učinak intervencije nije ostao ograničen na ciljani dio oceana.
Studiju “Targeted marine cloud brightening weakens subsequent El Niño”, objavljenu 2026. u časopisu Science Advances, vodila je Jessica S. Wan, danas istraživačica na Sveučilištu u Chicagu. Istraživanje je provela kao doktorandica na Scripps Institution of Oceanography Sveučilišta Kalifornije u San Diegu.
Metoda poznata pod engleskim nazivom marine cloud brightening počiva na raspršivanju vrlo sitnih čestica morske soli u donju atmosferu. One bi povećale broj sitnih kapljica u niskim oblacima, koji bi odbijali više Sunčeva zračenja i hladili površinu oceana. U studiji postupak nije izveden u prirodi, nego je njegov učinak idealizirano zadan u klimatskom modelu.
Učinci nisu ostali nad Pacifikom
Modelirano slabljenje El Niña proizvelo je statistički značajno zagrijavanje nad dijelovima Europe i Azije u usporedbi sa simulacijama istog El Niña bez intervencije. Studija ne daje posebnu procjenu promjene temperature za Europu ni za pojedine zemlje, ali pokazuje da posljedice zahvata nad Pacifikom ne bi nužno ostale lokalne.
Znanstvenici su modelirali El Niño iz 1997.–1998. i 2015.–2016. godine, dva među povijesno najsnažnijim zabilježenim događajima. Intervencije su bile najučinkovitije kada su započele rano, prije nego što su se promjene oceana i atmosfere koje pogoduju El Niñu potpuno razvile.
U simulaciji El Niña 2015.–2016. intervencija od lipnja do veljače smanjila je temperaturu površine mora u ključnom području Pacifika za 1,48 Celzijevih stupnjeva i približila sustav neutralnim uvjetima. Intervencija započeta tek u prosincu smanjila ju je za 0,31 stupanj.
Sljedeća La Niña stigla ranije
Intervencija je utjecala i na daljnji razvoj klimatskog sustava. Nakon El Niña 2015.–2016. tri dulja scenarija dovela su model do uvjeta La Niñe nekoliko sezona ranije nego simulacije bez promjene oblaka.
Nakon događaja 1997.–1998. taj je učinak bio slabiji, što pokazuje da rezultat ovisi o prethodnom stanju oceana i atmosfere. Ista intervencija zato ne bi nužno proizvela jednake posljedice tijekom svakog El Niña.
Autori su analizirali i promjene temperature i oborina povezane s El Niñom u 14 dijelova svijeta. Većina tih regionalnih rezultata nije bila statistički značajna, pa se iz studije ne može pouzdano zaključiti u kojim bi se zemljama smanjile, a u kojima povećale suše, poplave ili vrućine.
Ideja nastala nakon australskih požara
Poticaj za istraživanje dali su golemi australski požari “Crnog ljeta” 2019. i 2020. Dim je prešao tisuće kilometara iznad južnog Pacifika, a njegove su čestice utjecale na oblake i količinu Sunčeva zračenja koja dopire do oceana.
Prethodna modeliranja i istraživanja pokazala su da je dim vjerojatno pridonio hlađenju tropskog Pacifika i razvoju višegodišnje La Niñe koja je počela 2020. To ne znači da su požari sami prouzročili La Niñu, nego da su mogli biti jedan od čimbenika njezina nastanka i trajanja.
Wan i suradnici zato su ispitali obrnuti scenarij: ako su čestice dima mogle pridonijeti hlađenju Pacifika, bi li se slična promjena oblaka mogla namjerno izazvati tijekom razvoja El Niña? Model je pokazao da je takav utjecaj moguć, ali uz snažnu i prostorno kontroliranu intervenciju.
Još daleko od primjene
Tehnologija potrebna za takav zahvat zasad nije razvijena. Autori okvirno procjenjuju da bi za višemjesečnu intervenciju na modeliranoj površini moglo biti potrebno oko 2.000 brodova opremljenih sustavima za raspršivanje čestica, uz trošak od nekoliko milijardi dolara. Procjena nije inženjerski plan niti dokaz da se potrebna količina čestica može proizvesti i održavati u oblacima.
Istraživanje se temelji na jednom modelu Zemljina klimatskog sustava, dvama povijesnim El Niño događajima, malim skupovima simulacija i idealizirano zadanoj promjeni oblaka. Nisu ispitane posljedice ponavljanja takvih intervencija tijekom više El Niño događaja.
Studija pokazuje da bi promjena oblaka nad Pacifikom unutar modela mogla oslabiti El Niño i istodobno utjecati na udaljene regije. Ne dokazuje da bi postupak bio tehnički izvediv ni da bi se njegove posljedice u stvarnom klimatskom sustavu mogle dovoljno pouzdano predvidjeti.