Deset godina nakon usvajanja Agende 2030 postaje sve jasnije da problem sustava Globalnih ciljeva održivog razvoja nije samo sporost provedbe, nego njegova unutarnja struktura. Prema službenom UN-ovom Sustainable Development Goals Report 2023., trećina ciljeva stagnira ili nazaduje.
U prvom tekstu objasnili smo što su SDG-ovi i zašto ne funkcioniraju. Istaknuli smo temeljna proturječja: nema hijerarhije među ciljevima, ekonomski rast se tretira kao kompatibilan s klimatskom stabilnošću, a uspjeh se mjeri postojanjem strategija, ne rezultatima na terenu. U drugom tekstu pokazali smo kako ih različite institucije različito organiziraju: UN kroz 5P, države po ministarstvima, a banke kroz ESG. Tri različite institucije, tri različite logike, tri različita načina mjerenja i nepostojeća koordinacija.
U ovom tekstu, bavimo se ključnim pitanjem: zašto Ciljevi ne funkcioniraju? Nije slučajno da trećina ciljeva stagnira ili nazaduje.
Nepostojeća hijerarhija ciljeva
Najveće proturječje je manjak hijerarhije među ciljevima. Ekonomski rast (SDG 8) formalno je jednako važan kao klimatska akcija (SDG 13). Industrijska infrastruktura (SDG 9) ima isti status kao zaštita oceana (SDG 14). U teoriji to zvuči kao integrativni pristup. U praksi, kao što smo pokazali u drugom tekstu, svaka država, institucija ili korporacija može odabrati ono što joj odgovara.
Klimatska stabilnost nije samo jedan od sedamnaest ciljeva – ona je materijalni preduvjet za ostvarenje gotovo svih ostalih. Bez stabilne klime nema sigurnosti hrane, nema zdravlja, nema smanjenja siromaštva. Ipak, u SDG sustavu klimatski cilj stoji negdje u sredini popisa, bez posebnog statusa. Rezultat toga je da globalne emisije i dalje rastu, dok se istodobno izvještava o napretku u drugim područjima.
Proturječje klimatske stabilnosti i ekonomskog rasta
To nas dovodi do drugog strukturnog proturječjan. Ako nema redoslijeda implementacije ciljeva, možemo se baviti onima manje kritičnima, kao što je npr. SDG 17 odnosno sklapanje partnerstava ili sa SDG 9 – inovacijama, dok istovremeno odgađamo nužne ali neugodne reforme u polju potrošnje, energije, ekonomskog rasta ili transporta. Takvo proizvoljno biranje lakših ciljeva, dok najvažniji ne bilježe napredak, stvara iluziju da se nešto na terenu događa, iako praćenje stvarnih rezultata sanacije klimatskih promjena na terenu pokazuje da nema velikih strukturnih pomaka. Stoga većina ciljeva bilježi stagnaciju.
Znanstvenici s čijom smo studijom ušli u ova razmatranja, smatraju da je nužno prvo stabilizirati klimu (SDG 13), stoga bi taj cilj trebao biti prioritetni. Međutim, on je u proturječju s ekonomskim rastom. Klimatska stabilnost nije politička preferenca nego odgovor na mjerljivo biofizičko ograničenje. Postoji ograničeni globalni ugljični budžet, količina emisija koju još možemo ispustiti ako želimo zadržati zagrijavanje unutar sigurnih granica. Taj budžet je kumulativan i o njemu se ne može pregovarati jer je njegova granica fizikalna.
Istodobno, SDG 8 promiče trajni gospodarski rast. Rast BDP-a znači širenje ekonomskog volumena proizvodnje, potrošnje, infrastrukture i energetskih tokova. Da bi rast i klimatska stabilizacija koegzistirali, emisije bi morale padati brže nego što BDP raste, globalno i apsolutno. To zahtijeva brzo i trajno ekonomsko razdruživanje rasta od emisija.
U teoriji, razdruživanje je moguće. U praksi mora biti globalno, apsolutno i dovoljno brzo da ostane unutar preostalog ugljičnog budžeta. Empirijska literatura pokazuje da takav obrazac zasad nije potvrđen u potrebnom opsegu. Vogel i sur. (2023) pokazuju da globalna dinamika emisija nije kompatibilna s ciljem ograničavanja zagrijavanja na 1,5 stupnjeva Celzijusa.
Slično smatra i Jason Hickel u radu The Contradiction of the SDGgs gdje pokazuje da trajni rast, kakav je normiran u SDG 8, pretpostavlja razdruživanje čija se brzina i razmjer ne podudaraju s poznatim biofizičkim ograničenjima.
Granice ekonomskog razdruživanja
Dodatni problem jest način računanja emisija. U pojedinim visokodohodovnim zemljama zabilježen je pad teritorijalnih emisija uz rast BDP-a, no dio tog pada proizlazi iz premještanja energetski intenzivne proizvodnje u druge regije. Klimatski sustav reagira na ukupne globalne emisije, ne na nacionalne statistike.
Zaključak nije da je razdruživanje logički nemoguće već da u vremenskom okviru koji zahtijeva klimatska znanost nemamo dokaz globalnog, dovoljno brzog i trajnog razdruživanja koje bi omogućilo kontinuirani rast uz stabilizaciju klime. Ako klimatska stabilnost predstavlja preduvjet opstanka društvenih i ekonomskih sustava, tada ona uvodi hijerarhiju. Nije riječ o ideološkom izboru, nego o priznanju fizičkog ograničenja.
Zašto SDG okvir ne priznaje tu hijerarhiju? Agenda 2030 nastala je političkim kompromisom. Morala je istodobno uključiti razvojne ambicije siromašnijih zemalja i klimatske obveze globalne zajednice. Rast je temelj fiskalne stabilnosti, otplate duga i političke legitimnosti. Bez rasta dolazi do recesije i destabilizacije.
U tom kontekstu, rast i klima postavljeni su kao ravnopravne ambicije. To je politički razumljivo, ali biofizički problematično.
Posljedice: ravnopravnost bez prioriteta
Nepostojanje hijerarhije među ciljevima omogućava selektivnu provedbu. Države i institucije mogu izvještavati o napretku u industrijskoj inovaciji ili partnerstvima, dok klimatska transformacija zaostaje. UN-ov izvještaj iz 2023. potvrđuje da značajan broj ciljeva ne napreduje u potrebnom tempu.
Ako se prihvati da klimatska stabilnost predstavlja biofizički uvjet, tada SDG 13 ne može ostati ravnopravan s ciljevima koji podrazumijevaju širenje ekonomskog volumena. To ne znači odustajanje od razvoja, nego redefiniciju prosperiteta unutar planetarnih granica.
Reinterpretacija SDG 8 tada bi značila pomak s trajnog rasta prema gospodarskoj dobrobiti unutar ograničenog ugljičnog budžeta. Rast bi bio dopušten samo u mjeri u kojoj je kompatibilan s klimatskim ograničenjem. Središnje pitanje stoga nije jesu li SDG-ovi dovoljno ambiciozni, nego mogu li izdržati fizikalnu logiku ograničenog planeta. Problem je onda u tome što ta kontradikcija nije retorička već strukturna.
Tag: SDG, UN SDG, klimatska stabilnost, ekonomsko razdruživanje, decoupling, održivi razvoj planetarni ciljevi, globalni ciljevi održivosti