Otok Šri Lanku krajem studenog i početkom prosinca 2025. godine pogodio je snažan tropski sustav formiran iz ciklona Ditwah, koji je doveo do intenzivnih oborina, poplava i klizišta diljem otoka. U nekoliko dana ekstremnih kiša mnoge su zajednice bile potopljene, a neke u potpunosti zatrpane blatom nakon klizišta.
Kako navodi Al Jazeera, a prema službenim podacima uprave za upravljanje katastrofama, stotine ljudi su poginule, desetci tisuća su ostali bez domova, a na tisuće ostalo je zarobljeno ili nestalo, dok su vojska i spasilačke službe nastojale dosegnuti odvojene zajednice. Više od 15 tisuća domova je uništeno, a gotovo 44 tisuće ljudi je smješteno u privremene centre zbog poplava izazvanih ovim ekstremnim padalinama.
Daljnje intenzivne kiše uslijedile su samo nekoliko dana nakon prvotnog udara, što je dodatno usporilo spašavanje i oporavak zajednica pogođenih katastrofom. U južnim i jugozapadnim dijelovima zemlje lokalne vlasti zabilježile su više od 130 mm kiše u 15 sati, što je otežalo čišćenje, obnovu i ponovnu izgradnju infrastrukture oštećene u prethodnim poplavama i klizištima.
Prema procjenama ReliefWeba i nadopunjenim izvješćima o katastrofi uzrokovanoj ciklonom Ditwah u studenom–prosinacu 2025., broj žrtava na otoku dosegnuo je više od šesto. Uz to, značajan broj ljudi je nestao, a stotine tisuća ljudi pogođeno je poplavama i odronima, s teškim razaranjima infrastrukture i naselja širom otoka.
Predsjednik države opisao je operacije spašavanja i obnove kao najizazovnije u povijesti zemlje, ističući da je obnova otežana nastavkom jakih padalina i nestabilnim terenom, piše Al Jazeera.
Nisu problem velike kiše, već njihova snaga i učestalost
Šri Lanka se nalazi u monsunskoj klimatskoj zoni, u kojoj su obilne oborine uobičajena i očekivana pojava. One čine temelj hidrološkog sustava, poljoprivrede i povijesnih sustava upravljanja vodom. Velik broj kišnih epizoda, uključujući i one s vrlo velikim količinama oborine, prolazi bez većih poremećaja. Katastrofalni događaji pojavljuju se znatno rjeđe, iako su kao posljedica klimatskih promjena sve češći.
Međutim, analiza regionalnih klimatskih podataka pokazuje da velike količine kiše same po sebi obično ne dovode do katastrofalnih posljedica, nego su takvi događaji relativno rijetki i javljaju se tek kad se kombiniraju specifični hidrološki i geomorfološki uvjeti. Takav obrazac, u kojem mali broj ekstremnih epizoda čini većinu ukupne štete, dobro je dokumentiran u literaturi o klimatskim rizicima.
Razumijevanje tog obrasca zahtijeva odmak od promatranja prosječnih vrijednosti. Drugim riječima, nije dovoljno kazati kako je pala veća količina kiše, promatrano ukupno, nego inače, jer nije u tome problem, već u snazi jedne oluje kao i u njihovim učestalostima.
U klimatskoj znanosti naglasak je na takvim pokazateljima koji opisuju ekstreme oborina: ogromne količine kiše u jednom ili nekoliko uzastopnih dana, udio ukupne oborine koji dolazi iz vrlo jakih pljuskova te trajanje neprekinutih nizova kišnih ili suhih dana. Ti pokazatelji izravno su povezani s mehanizmima poplava i klizišta.
Osjetljivost Šri Lanke dodatno je naglašena geografskim i klimatskim položajem zemlje. Otok se nalazi na sjecištu više sezonskih režima: jugozapadnog monsuna, sjeveroistočnog monsuna i prijelaznih razdoblja obilježenih intenzivnim oborinama, uz povremeni utjecaj ciklona iz Bengalskog zaljeva. Klimatske promjene ne djeluju jednako na sve te režime, nego se očituju kroz promjene u raspodjeli oborina.
Statistike dostupne za Šri Lanku potvrđuju obrazac. Iako trendovi u ukupnoj količini oborina nisu isti u svim regijama, postoje jasni signali promjena u intenzitetu i vremenskoj koncentraciji kiše. Sve veći dio oborina pada u kratkim, intenzivnim epizodama ili u višednevnim nizovima bez značajnih pauza, što povećava rizik od zasićenja tla i gubitka stabilnosti padina.
Društveni uvjeti koji pogoršavaju posljedice snažnih oborina
Na prirodne pragove nadovezuju se i prostorni i građevinski čimbenici koji značajno utječu na razinu rizika. U brdskim i perifernim naseljima gradnja se često odvija bez detaljne geotehničke analize stabilnosti padina i ponašanja tla pri dugotrajnom zasićenju vodom, a prostorno planiranje rijetko u potpunosti uzima u obzir putanje klizišta i bujičnih tokova. Problem nije izostanak temelja, nego nedostatna prilagodba gradnje hidrološkim uvjetima.
Ključni problemi uključuju neadekvatnu površinsku i podzemnu odvodnju, presijecanje prirodnih tokova i padina cestama i terasama, izostanak stabilizacije kosina te gradnju na ili ispod već postojećih zona klizanja. Posljedica nije nužno strukturni kolaps same građevine, nego izloženost naselja masama tla i vode koje se pokreću nizbrdo ili u susjednim zonama, često uz vrlo kratko vrijeme za reakciju ili evakuaciju.
U brdskom središtu otoka, osobito u slivu rijeke Mahaweli i gornjem dijelu sliva Uma Oye, rješenja temeljena na ekosustavima već su se djelomično provodila kroz mjere zaštite tla i vode: konturiranje i terasiranje, vegetacijske barijere, sanacija erozijskih žarišta i obnova vegetacijskog pokrova. U tom konkretnom slivu postoji i kvantitativan pokazatelj učinka: analiza suspendiranog nanosa bilježi da se ispiranje u gornjem slivu Uma Oye smanjilo približno pet puta od 1995., kada su uvedeni sustavni programi upravljanja tlom i vodom, što je izravna mjera smanjenja erozije i transporta sedimenta.
Rješenja temeljena na ekosustavima
Za klizišta u brdskim okruzima, Šri Lanka već ima institucionalni i tehnički okvir za zelene i hibridne pristupe. U smjernicama razvijenima kroz projekt Svjetske banke razrađene su prirodne i hibridne mjere stabilizacije kosina (vegetacija u kombinaciji s drenažom i inženjerskim elementima). U istom dokumentu prikazani su i proračuni stabilnosti koji kvantificiraju mehanizam: uvođenje drenaže i vegetacije u primjerima povećava faktor sigurnosti kosine (od vrijednosti ispod jedan prema vrijednostima iznad jedan), što je numerički indikator prelaska iz nestabilnog u stabilnije stanje pri istim oborinama.
Na obali i u lagunama ekosustavna rješenja su prisutna kroz programe obnove i poticanja prirodne regeneracije mangrova, uključujući ciljeve obnove oko deset tisuća hektara do 2030. godine. Ovakve mjere primarno ciljaju obalne opasnosti (valove, olujne udare i eroziju obale), ali u praksi su relevantne i za hidrološke ekstreme jer obalne močvare i lagune mogu djelovati kao amortizeri u uvjetima intenzivnih oborina i poplavnih valova u niskim zonama.
Kod mangrova postoji i snažna kvantifikacija učinka na smanjenje štete: sinteza mjerenja i modeliranja valne disipacije u šumama mangrova pokazuje da je medijan smanjenja visine vala unutar prvih sto metara šume oko 62 posto, uz veliku varijabilnost ovisno o gustoći šume i karakteristikama valova. To je izravno mjerljiv učinak koji se prevodi u niži pritisak na obalu, manje erozije i nižu vjerojatnost oštećenja pri olujnim događajima; učinak na smrtnost pritom ostaje posredan i ovisi o izloženosti, kvaliteti upozorenja i mogućnosti evakuacije.
Percepcija javnosti
Važno je pritom naglasiti da percepcija učestalosti katastrofa ne odražava nužno stvarnu učestalost ekstremnih događaja. U javnom i medijskom prostoru dominantno su prisutni događaji s velikim posljedicama, dok većina obilnih, ali neproblematičnih oborinskih razdoblja ostaje izvan fokusa, što utječe na percepciju rizika.
Statistički gledano, ovaj obrazac ekstremih i teških događaja odgovara nelinearnoj raspodjeli rizika, u kojoj mali broj ekstremnih događaja proizvodi najveći dio ukupne štete i smrtnosti. U klimatskim i hidrološkim sustavima to je povezano s postojanjem pragova stabilnosti, nakon kojih dolazi do naglog porasta posljedica.
U tom smislu, Šri Lanka ima obrazac kojeg vidimo i u drugim klimatski osjetljivim regijama. Klimatske promjene u praksi se prvenstveno očituju kroz promjene u ekstremima i češći prelazak kritičnih pragova stabilnosti, dok prosječne vrijednosti često ostaju relativno stabilne.
