Dugoročno praćenje rijeke Rajne pokazalo je da jedna od najvažnijih europskih rijeka u Sjeverno more godišnje odnese i do 4700 metričkih tona otpada, višestruko više nego što su pokazivale dosadašnje procjene temeljene na kratkotrajnim mjerenjima.
Rijeka Rajna svake godine prema svojoj delti u Sjevernom moru nosi otprilike od 3000 do 4700 metričkih tona “makrootpada”, odnosno komada otpada većih od 25 milimetara, kaže nam istraživanje netom objavljeno u u časopisu Communications Sustainability.
Procjena je donesena na temelju 12 mjeseci kontinuiranog praćenja stanja rijeke u Kölnu, a za ovaj izračun, znanstvenici su surađivali s građanima. Najnoviji rezultat gori je od svih dosadašnjih i to za 250 puta, odnosno zagađenost je toliko puta veća nego što se mislio. Znanstvenicima ovo sugerira da je dugoročno fizičko prikupljanje otpada ključna metoda praćenja za procjenu količine otpada koju rijeke prenose.
Otpad je rezultat ljudske djelatnosti i negativno utječe na okoliš, ljudsko zdravlje te ključnu infrastrukturu poput sustava odvodnje. Rijeke pritom imaju ključnu ulogu u prijenosu otpada u druge vodene i morske okoliše, no do sada je bilo malo dugoročnih promatranja količine otpada koji prenose rijeke.
Kako je otpad praćen
Leandra Hamann i kolege koristile su plutajuću klopku za otpad usidrenu u Kölnu kako bi pratile otpad koji je Rajna nosila između 19. studenog 2022. i 18. studenog 2023. Klopka je hvatala otpad koji pluta na površini i uranja do 80 centimetara ispod nje, te je svaki dan filtrirala približno 0,08 posto prosječnog dnevnog protoka rijeke. Sav uhvaćeni otpad veći od 1 centimetra sakupljen je, vagan i kategoriziran.
Tijekom godine, klopka je uhvatila 17.523 komada otpada s procijenjenom ukupnom masom od oko 1955 kg (bez težine vode). Oko 70 posto pojedinačnih komada bilo je od plastike, ali ti su komadi činili samo oko 15 posto ukupne mase otpada.
Autori su detektirali da 56 posto prikupljenog otpada potječe od privatnih potrošača, a oko 28 posto predmeta bilo je povezano s hranom ili pićem. Ostali veći izvori otpada uključivali su vatromet (10,7 posto svih predmeta) i otpad povezan s cigaretama (6,5 posto).
Više od plastike: zanemareni rizici drugih materijala
Iako je plastika najzastupljeniji materijal po broju predmeta, ona čini tek oko 15 posto ukupne mase otpada. Preostalih 85 posto otpada čine drugi materijali, koji također mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju okolišu.
Sintetička vlakna iz tekstila, poput poliestera, poliamida i poliolefina, čine više od 60 posto globalne potrošnje vlakana, a upravo su vlakna najčešći oblik mikroplastike u Rajni i drugim vodnim sustavima. Njihovo gutanje kod slatkovodnih organizama povezano je sa smanjenjem hranjenja i reproduktivne aktivnosti, blokadom probavnog sustava, pa čak i smrću.
Osim toga, tekstilni proizvodi mogu sadržavati otrovne tvari iz proizvodnih procesa, poput benzotiazola, azo-boja i perfluoriranih kemikalija. Gumeni proizvodi, poput automobilskih guma, sadrže cink, teške metale i ftalate koji se ispiranjem mogu akumulirati u okolišu i djelovati toksično na organizme i ljude.
Čak i materijali koji se percipiraju kao prirodni, poput papira, kartona, obrađenog drva ili otpada od hrane, često sadrže aditive poput bisfenola A ili per- i polifluoroalkilnih tvari (PFAS), poznatih kao vječne kemikalije zbog svoje iznimne postojanosti u okolišu. Anorganski materijali poput stakla, keramike i metala ne razgrađuju se prirodno te mogu uzrokovati fizičke ozljede ili otpuštati opasne tvari tijekom korozije.
Autori upozoravaju da se razmjeri onečišćenja i potencijalne prijetnje okolišu ozbiljno podcjenjuju ako se riječnom otpadu pristupa isključivo kroz prizmu plastike, zanemarujući ostale materijale i njihove kemijske učinke.
Nalazi i implikacije za praćenje
Autori su zatim ekstrapolirali rezultate te zaključili kako Rajna godišnje u Sjeverno more nosi između 3010 i 4707 metričkih tona otpada, od čega je između 446 i 697 metričkih tona plastike. Ove procjene za plastiku su između 22 i 286 puta veće od prethodnih procjena temeljenih na jednodnevnim promatranjima otpada.
Autori kažu da njihovi rezultati pokazuju da se realne procjene riječnog otpada najbolje izrađuju dugoročnim metodama kontinuiranog praćenja koje fizički prikupljaju otpad.
Uloga građanske znanosti u prikupljanju podataka
U zasebnom komentaru, istraživač Dilek Fraisl i kolege tvrde da bi projekti građanske znanosti diljem svijeta mogli pomoći u prikupljanju velikih količina podataka koje UN koristi za praćenje Ciljeva održivog razvoja (SDG).
Ukidanje demografskih i zdravstvenih istraživanja koje je prije podržavala Američka agencija za međunarodni razvoj ostavilo je veliki nedostatak u ovim podacima, ali autori tvrde da bi čak 60 posto pokazatelja SDG-a koji se oslanjaju na podatke anketa kućanstava moglo biti podržano građanskom znanošću.
Kažu da bi se, “posebno u turbulentnim vremenima”, službena statistika trebala oslanjati na građansku znanost, kao i na vladine ankete i praćenje, te da stoga moramo više ulagati u građansku znanost.