BRUXELLES- Vijeće i Parlament Europske unije postigli su napokon dogovor o novim pravilima za smanjenje emisija metana u energetskom sektoru. Radi se o privremenom političkom dogovoru oko izmjene Uredbe Europskog parlamenta i vijeća o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru i izmjeni prethodnih važećih uredbi iz 2019. i 2021. godine. Iako se radi o poboljšanju i postroživanju zakonodavnog okvira, potrebno je naglasiti da EU ponovno glasno najavljuje svoje zakone onako kako su zamišljeni, a ne u konačnom, osakaćenom obliku nakon što dobri prijedlozi prođu sve lobiste zagađivačkih industrija.
Nova, stroža pravila osmišljena su na inicijativu Vijeća EU, stoga ne čudi da ih to tijelo smatra velikim postignućem jer “predstavlja ključni doprinos mjerama za sanaciju klimatskih promjena”.
Ipak, metan je drugi najveći doprinositelj klimatskim promjenama, a nakon CO2 oko kojeg, usprkos svim probijenim rokovima i dalje nema djelatnog sporazuma. Ljudske djelatnosti koje kao rezultat imaju ispuštanje ovog stakleničkog plina u atmosferu odgovorne su za trećinu plinova koji zagrijavaju planet, stoga je svako novo strože pravilo, zapravo dobrodošlo, pa tako i ovo.
Uvode se novi propisi u sektorima nafte, plina i ugljena za mjerenje, izvješćivanje i provjeru emisija metana. Ako prijedlog ostane u obliku kakav je najavljen, uvest će se novi propisi za izbjegavanje metanskih emisija, uključujući otkrivanje i popravak curenja tog plina. Ali, još važnije, i ograničavanje ispuštanja i spaljivanja metana. Planira se i implementacija alata koji bi transparentno pratili emisije na globalnoj razini.
Da dokažu da misle ozbiljno, Vijeće i Parlament dogovorili su posebne rokove i učestalost praćenja, izvješćivanja i inspekcija potencijalnih izvora emisija metana. Ako i kada odredba bude izglasana u parlamentu, sve industrije koje u svojim procesima proizvodnje stvaraju metan imat će od 18 do 48 mjeseci za dostavu izvješća i uvođenju metoda praćenja količine metana na izvoru (u industrijskom procesu) i od neaktivne imovine na svakoj lokaciji. Potom će se takva izvješća podnositi jednom godišnje zaključno sa 31. svibnja svake godine.
Najviše posla mogao bi imati sektor rudarstva jer će morati podnijeti izvješća unutar 12 mjeseci i to za aktivne i napuštene rudnike koje će od sada ubuduće morati i aktivno nadzirati kako bi osigurali da nema nekontroliranih curenja.
Kako bi se provedba novih propisa zaista osigurala, planira se osnivanje periodičnih inspekcija, s time da bi prvi bio tek 21 mjesec nakon stupanja novog zakona na snagu, kako bi se koncesionari stigli pripremiti. Osim rudnika, visoko na listi zagađivača su i bušotine te ugljenokopi, pa su i za to donesena stroža pravila i rokovi. Tako i za sve bušotine mlađe od 30 godina i ugljenokope potopljene prije 70 godina, pa i pasivne. Gdje je moguće, treba testirati i sve starije bušotine te dostaviti dokaz o nepostojanju emisija.
Izvješća i dokazi moraju se temeljiti na procjenama rizika za okoliš, sigurnosti ljudi i javnom zdravlju. A te procjene rizika ne smiju biti starije od tri godine. Ako se otkrije ozbiljno kršenje zahtjeva uredbe, naknadna inspekcija mora se održati u roku od jedne godine.
Vrijeme prilagodbe
Dok se sve pokrene u praksi, prilagoditi se mora i Europska komisija. Oni imaju 12 mjeseci da donesu provedbeni akt kojim će se odrediti minimalne granice detekcije pri standardnoj temperaturi i tlaku. Koliko god je to moguće, popravak, ili zamjena komponenti moraju se napraviti odmah nakon otkrivanja curenja, ili što je prije moguće za prvi pokušaj, ali ne kasnije od pet dana i 30 dana za potpuni popravak. Propuštanja ispod zadanog praga pomno će se pratiti.
Rokovi su dugi, pa tako za odrediti maksimalne vrijednosti metana u industrijskom procesu, EK ima do 2030. godine, što je odlična vijest za industriju i ekonomiju, ali ne tako dobra za planet.
A najslabija točka svake europske regulative su naravno nadležna tijela svake države članice koje će imati ovlast izricanja administrativnih kazni za kršenje odredbi. Privremeni sporazum postignut 15. studenoga sada trebaju potvrditi i službeno usvojiti Parlament i Vijeće EU.
Podsjetimo, Europska komisija predstavila je 15. prosinca 2021. prijedlog uredbe o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru, u drugom dijelu zakonodavnog paketa ”Fit for 55“, čiji je cilj provedba Europskog zelenog dogovora s ciljem postizanja klimatske neutralnosti u EU do 2050.
Prijedlog se nastavlja na stratešku viziju postavljenu u strategiji EU-a za metan 2020. Na konferenciji UN-a o klimi COP26 2021. EU je u partnerstvu sa Sjedinjenim Državama pokrenuo Globalno obećanje metana, pri čemu se više od 100 zemalja obvezalo smanjiti količinu metana emisije za 30 posto do 2030., u usporedbi s razinama iz 2020. godine.
Tijekom sastanka Vijeća za okoliš u listopadu 2023., ministri EU-a odobrili su zaključke koji će poslužiti kao opće pregovaračko stajalište EU-a na COP28. Vijeće naglašava važnost da energetski sektor bude uglavnom bez fosilnih goriva puno prije 2050. godine.
Za one koji žele znati više…
“Fit for 55“: Smanjenje emisije metana u fosilnim gorivima:
– Prijedlog propisa o metanu dio je paketa “Fit for 55” koji ima za cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova u EU-u za najmanje 55 posto do 2030. godine;
– Paket Fit for 55 skup je prijedloga za reviziju i ažuriranje zakonodavstva EU-a te za postavljanje novih inicijativa s ciljem osiguravanja da su politike EU-a u skladu s klimatskim ciljevima koje su dogovorili Vijeće i Europski parlament;
– Energetski sektor, odgovoran za 19 posto emisija metana u EU, ima najveći potencijal za brzo, učinkovito i jeftino smanjenje ovog stakleničkog plina;
– U prosincu 2022. zemlje EU-a unutar Vijeća postigle su dogovor o prijedlogu uredbe koja ima za cilj uspostaviti nova pravila za smanjenje emisija metana u energetskom sektoru;
– U studenom 2023. Vijeće i Europski parlament privremeno su se dogovorili o uredbi. Tekst trebaju službeno podržati i usvojiti obje institucije;
– Ovaj paket mjera ima za cilj pružiti koherentan i uravnotežen okvir za postizanje klimatskih ciljeva EU-a;
– Novi propisi osigurat će socijalno pravednu zelenu tranziciju, pojačati inovativnost i konkurentnost industrije EU, istovremeno osiguravajući jednake uvjete u odnosu na gospodarske subjekte iz trećih zemalja.