“Budućnost svijeta je u gradovima”, piše portal Phys.org odakle prenosimo ovaj tekst. Ujedinjeni narodi u dobro poznatoj i masovno citiranoj studiji procjenjuju da će do 2050. godine sedam od deset ljudi živjeti u urbanim područjima. Iako nedavno objavljena studija Complexity Science Huba (CSH) sugerira da bi rast velikih gradova mogao biti manje dramatičan nego što pokazuju trenutne projekcije, i dalje se ukazuje ukazuje na kontinuirani i značajan rast urbanih područja.
Urbanizacija je važna na mnogim frontama, uključujući održivost: Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, gradovi čine otprilike 75 posto globalne potrošnje energije i 70 posto emisija stakleničkih plinova. Od svih čimbenika koji oblikuju potrošnju energije i emisije grada, promet ima značajan udio.
Potražnja za energijom u prometu raste s prosječnom duljinom putovanja unutar grada. To ne ovisi samo o veličini grada, već i o njegovom obliku. Istraživački tim predvođen Rafaelom Prieto-Curielom iz CSH simulirao kako se urbana morfologija odnosi na udaljenost koju ljudi prelaze putujući od točke A do točke B.
Gradovi u obliku piramide značajno skraćuju putovanje
U toj novoj studiji, tim je razmatrao različite parametre urbanog oblika, uključujući je li grad okrugao ili izdužen, gusto naseljen ili se proteže. Profil grada još je jedan ključni čimbenik koji opisuje kako su visine zgrada raspoređene po urbanom području. Na temelju toga pojavljuje se pet različitih rasporeda: “piramidalni grad” (većina visokih zgrada koncentrirana je u središtu), “grad igle” (nekoliko vrlo visokih zgrada u središtu), “palačinka” ili ravni grad (ujednačena visina), kao i “zdjela” (većina visokih zgrada prema periferiji) i “prstenasti” grad (samo na periferiji).
Mijenjajući svaki parametar jedan po jedan, istraživači su generirali odgovarajući virtualni raspored grada. Za svaki virtualni grad proveli su simulacije 100.000 putovanja od polazišta do odredišta te izračunali prosječnu udaljenost putovanja.
Rezultati potvrđuju da kompaktan, okrugli oblik grada čini dnevna putovanja najučinkovitijima (najkraćima). Izduženi rasporedi koji se protežu duž jedne osi povećavaju udaljenost putovanja na nelinearan način. Beč, koji je korišten kao referenca za model, umjereno je eliptičan i ima prosječnu udaljenost putovanja od nešto manje od deset kilometara.
“Dresden je, na primjer, puno eliptičniji u usporedbi”, kazao je Prieto-Curiel za Phys.org. “Zbog te razlike u obliku i unatoč manjem broju ljudi, Dresden ima prosječnu udaljenost putovanja od 13 kilometara, što putovanja na posao u gradu čini 30 posto duljima nego u Beču”.
Studija također otkriva da su piramidalni oblici korisni. Umjereno piramidalni profili sami po sebi mogu smanjiti udaljenosti putovanja za 20 posto-25 posto u usporedbi s ravnim rasporedima, jer više zgrade u središtu približavaju potencijalne točke polazišta i odredišta, čime se postiže značajno povećanje učinkovitosti.
Prilika za stvaranje klimatski ugodnih i održivih gradova
Iako je morfologija gradova često podložna ograničenjima (geografskim i političkim odlukama), studija pokazuje da razumijevanje utjecaja oblika gradova stvara prilike za planiranje pravednijih, otpornijih i održivijih urbanih staništa.
To je posebno važno tamo gdje gradovi masovno rastu: Prema projekcijama UN-a, Afrika će do 2100. godine biti dom 40 posto svjetske populacije, a većina tog rasta odvijat će se u velikim urbanim klasterima. Informirane odluke u urbanističkom planiranju stoga će utjecati na svjetsku potražnju za energijom i živote stotina milijuna.
Nema idealnog grada
Prethodno istraživanje Prieto-Curiela i njegovih suradnika, objavljeno 2025. u časopisu Nature Cities, pokazalo je da je prostorno širenje gradova povezano sa slabijim pristupom vodi i kanalizaciji te višim troškovima tih usluga. Prema njihovim scenarijima razvoja više od stotinu gradova u Aziji, Africi i Latinskoj Americi, kompaktan rast mogao bi do 2050. omogućiti pristup vodi iz cjevovoda za 220 milijuna ljudi više, a kanalizaciji za 190 milijuna ljudi više nego horizontalno širenje gradova.
Ni nova studija o putovanjima ipak ne nudi univerzalni nacrt idealnoga grada. Autori su izradili pojednostavnjeni model u kojem prosječna udaljenost putovanja služi kao pokazatelj potražnje za energijom u prometu. Model ne izračunava stvarnu potrošnju energije ni emisije, ne uključuje prometne gužve i ne razlikuje putovanja automobilom, javnim prijevozom, biciklom ili pješice.
Veća gustoća također ima granice. Autori upozoravaju da pretjerano zgušnjavanje gradnje može pogoršati pristup dnevnom svjetlu, zelenim i otvorenim površinama te kvalitetu svakodnevnog života. Rezultati zato prije svega pokazuju da odluke o tome gdje će se graditi novi stanovi, radna mjesta i usluge desetljećima određuju duljinu putovanja i troškove infrastrukture. Kompaktna i središnje gušća gradnja može skratiti putovanja, ali njezine prednosti ovise o prometnoj mreži, dostupnosti usluga, zelenilu i kvaliteti urbanog prostora.