Mitovi i neistine o dizalicama topline

Dizalice topline alternativa su plinskim bojlerima i pećima na drva, pa ipak, u brojim tabloidima moguće je naći brojne neistine o njihovoj važnosti i učinkovitosti.

Dizalice topline, ili nestručni sinonim: toplinske pumpe, sustav je reguliranja topline zgrada i kuća koji može regulirati razmjenu topline izvana i u zatvorenom prostoru. Funkcionira na sličnom principu kompresije pare kao klima, ali u suprotnom smjeru.

Dizalice topline koriste geotermalnu energiju iz zemlje, podzemnih voda ili zraka te preko sustava grijanja (podno grijanje ili radijatori) prenose toplinu u stambeni prostor. Vanjska jedinica sustava uzima toplinu iz vanjskog zraka, vode ili zemlje i podiže temperaturu. Toplinske pumpe ne proizvode stakleničke plinove i učinkovite su čak i na niskim vanjskim temperaturama. Sustav je primjenjiv i na već postojeće instalacije i može osigurati toplinsku energiju (i toplu vodu) za kućanstvo tokom cijele godine.

Korisne i ljeti

Također se u ljetnim danima dizalice topline mogu koristiti za hlađenje objekta. Ovaj sustav dakle koristi energiju sadržanu u okolišu. Takva je energija uvijek dostupna, ekološki je prihvatljiva i čista.

Kada dizalica topline za zagrijavanje objekta koristi tlo radi to zbog toga što je temperatura tla konstantna tijekom cijele godine i  na dubini od dva metra iznosi između 7 i 13 stupnjeva Celzijusa. Zimi je tlo toplije od vanjskog zraka, a ljeti hladnije te je lako postići prijenos energije. Ova geotermalna energija, najsigurniji je izvor topline za ovaj sustav. Toplina se iz tla preuzima podzemnim kolektorom i dubinskom sondom.

Podzemni kolektor postavlja se na određenu dubinu ispod dubine smrzavanja tla. Takav se sustav može temeljiti na vodi i na plinu, a princip rada im je jednak. Voda ili plin (ovisno o sustavu koji se koristi) cirkulirat će cijevima i kada njihova temperatura dosegne željenu razinu, toplina cirkulira cijevima unutar objekta. Dizalice topline se ukopavaju na dubine od 100 do 200 metara, osim ako zbog terena to nije moguće pa se postavljaju na dubine koje više odgovaraju takvom terenu. Dubinske sonde najbolje čuvaju jednakost temperature, jer zbog dubine na koju su ukopane na njih ne utječu klimatske promjene.

Jezera, rijeke, more…

Kod sustava koji koriste vodu kao primarni izvor topline koriste se dvije bušotine postavljene u razmaku od minimalno 15 metara. Iz jedne se crpi voda temperature oko 10°C, a kroz drugu cijev se voda vodi natrag do izvora. U takvom se sustavu kao izvor energije koristi toplina jezera, rijeka, mora ili otpadnih voda nekih industrija.

Kada se toplinske dizalice zagrijavaju zrakom, sustav se zove inverterska klima. Ona se sastoji od vanjske i unutarnje jedinice koje mogu imati dvije funkcije: u slučaju hlađenja imaju funkciju kondenzatora, a u slučaju grijanja imaju funkciju isparivača.

Ako se dizalice topline koriste za hlađenje najčešće se koristi najjednostavniji sustav: pasivno hlađenje. Sustav tada koristi samu razliku u temperaturi izvora energije (npr. iz zemlje gdje je temperatura cijele godine) i objekta te se objekt hladi prirodnim putem, bez rada kompresora. Naspram ovoga postoji i aktivno hlađenje zahtijeva koje zahtijeva rad kompresora, što podrazumijeva potrošnju energije i veće troškove, a to ga istovremeno čini učinkovitijim od pasivnog hlađenja, ali manje učinkovitim u zaštiti klime, ako kompresor radi na struju koja dolazi iz fosilnih goriva.

U nacionalnim provedbama europskih zelenih politika, dizalice topline sastavni su dio strategije ostvarenja scenarija “neto-nula” – prekid svih emisija do sredine stoljeća. Čak i Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) ističe, s velikom pouzdanošću, da je za provedu scenarija “neto-nula” nužno oslanjanje na dizalice topline. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, s obzirom na to da  imaju potencijal značajno smanjiti emisiju stakleničkih plinova koji su rezultat grijanja objekata, ova tehnologija predstavlja jedno od glavnih tehnoloških rješenja u zelenim politikama. Ovo nije nova tehnologija, već je jako dobro poznata u sjevernim i hladnim zemljama poput Finske, Norveške i Švedske gdje je ovo dominantni oblik grijanja.

Carbon Brief navodi 18 neistina o dizalicama topline koje reproduciraju tabloidi diljem svijeta, a pogotovo u Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Ovdje samo ukratko prenijeti.

Netočne su tvrdnje da:

  • Dizalice topline ne rade u postojećim zgradama – netočno.
  • Dizalice topline rade samo u visoko izoliranim zgradama – netočno.
  • Dizalice topline rade samo s podnim grijanjem – netočno.
  • Dizalice topline neće raditi u stanovima – netočno.
  • Dizalice topline ne rade kad je hladno – netočno.
  • Dizalice topline će uvijek trebati pomoćni sustav grijanja kako bi vas grijale – netočno.
  • Dizalice topline vas neće grijati – netočno.
  • Smrznut ćete se tijekom nestanka struje i bolje će vam biti s plinskim bojlerom – netočno.
  • Dizalice topline su bučne – netočno.
  • Rad dizalica topline košta više i povećat će račune za grijanje – nepotpuno.
  • Pretvaranje plina u električnu energiju za grijanje putem dizalice topline manje je učinkovito od izgaranja plina u kotlu – netočno.
  • Dizalice topline nikada neće nadoknaditi emisije ugljika nastale njihovom proizvodnjom – netočno.
  • Dizalice topline obezvređuju svojstva – netočno.
  • Dizalice topline su si nedostupne – nepotpuno.
  • Mreža se ne može nositi s dizalicama topline – nepotpuno.
  • Dizalice topline ne rade s cijevima s mikro-provrtom –  nepotpuno.
  • Dizalice topline ne traju dugo – netočno.
  • Dizalice topline nova su i neprovjerena tehnologija – nepotpuno.

Svaku od ovih tvrdnji možete provjeriti i opširnije pročitati objašnjenja ovdje.