Dok 95 posto nacionalnih turističkih politika priznaje prirodu kao primarno bogatstvo turizma, stvarni detaljni planovi za prakse održivog upravljanja često nedostaju. Procjenjuje se kako 80 nacionalnih turističkih politika uključuje vrijednosti bioraznolikosti i ima za cilj produbiti razumijevanje referenci na bioraznolikost unutar tih politika.
Na sastanku ministara turizma zemalja G20 održanog u rujnu u Brazilu, glavni tajnik UN Turizma, Zurab Pololikashvili, istaknuo je kako je sektor na putu da se do kraja ove godine u potpunosti oporavi na razinu prije pandemije.
Obzirom na to, fokus se sada mora prebaciti na budućnost, s naglaskom na osnaživanje i uključivanje lokalnih zajednica, borbu protiv klimatskih promjena te napredak u prirodnoj mreži i cirkularnosti.
“Turizam uvelike ovisi o bioraznolikosti, klimatskoj stabilnosti i prirodnim resursima. Ubrzavanje klimatskih mjera u turizmu ključno je za otpornost sektora i zajednica domaćina”, istaknuo je tada Pololikashvili.
Ovisnost o prirodi
Trend prekomjernog iskorištavanja prostora ugrožava ono najvrjednije što imamo – prirodu, sa svojom još uvijek bogatom bioraznolikošću. Međutim, broj životinjskih i biljnih vrsta smanjuje se alarmantnom brzinom.
Države članice Europske unije planiraju biološku raznolikost usmjeriti na put oporavka. Temelj zaštite prirode i jedan od ključnih elemenata Europskog zelenog plana upravo je EU strategija za bioraznolikost do 2030. Ponavljaju se pozivi da se njene ciljeve integrira u druge sektore te da se osigura dosljedna provedba mjera.
Najveće gospodarske grane – građevinski i poljoprivredni sektor te prehrambena industrija i industrija pića – uvelike ovise o prirodi te u okviru svjetskog gospodarstva zajedno ostvaruju oko 7,3 bilijuna eura.
To ukazuje koliko vrste i ekosustave opterećuju ljudske aktivnosti koje uzrokuju promjene u staništima, onečišćenje i klimatske promjene. Znanstvenici procjenjuju da je trenutačno u svijetu milijun vrsta biljaka, insekata, ptica i sisavaca u opasnosti od izumiranja.
Zabrana ribolova pridnenim koćama
U Ateni se u travnju održavala konferencija ”Naš ocean” gdje su predstavnici više od 120 zemalja svijeta raspravljali o najvećim prijetnjama morskim ekosustavima. Grčka je tijekom događaja učinila povijesni iskorak – najavila je zabranu koćarenja u velikom dijelu zaštićenih teritorijalnih voda.
Premijer Kyriakos Mitsotakis objavio je kako država ima u planu do 2030. zabraniti koćarenje u svim svojim zaštićenim morskim područjima (marine protected areas – MPAs) jer je ova metoda ribarenja vrlo agresivna prema morskom ekosustavu.
Koćarenje, naime, uključuje povlačenje teških ribarskih mreža preko morskog dna čime se uništavaju staništa i oslobađaju velike količine ugljika. Prema riječima grčkog premijera, ovaj će vid ribolova do 2026. biti zabranjen u tri nacionalna morska parka (od kojih je jedan najveći na istočnom Sredozemlju), a u preostalim dijelovima do kraja desetljeća.
Ulaganja u zaštitu mora
Iako postoje ograničenja diljem Europe, ovo je najava prve potpune zabrane u svim zaštićenim morskim područjima jedne zemlje. Osim zabrane koćarenja, Grčka je na konferenciji objavila kako ulaže čak 780 milijuna eura u zaštitu svojih mora. U to će biti uključena zaštita Egejskog i Jonskog mora te povećanje zaštićenih morskih područja za 80 posto.
Nacionalni park mora Jonskog otočja pokrivat će 12 posto grčkih teritorijalnih voda, a jedan od ključnih ciljeva bit će zaštita važnih morskih sisavaca poput kitova, dupina i sredozemne medvjedice. Zaštićeno područje Južnog Egejskog mora važno je stanište morskih ptica, a pokriva 6,6 posto teritorijalnih voda.
“Ovaj povijesni potez – prvi u Europi – dovodi zemlju korak bliže osiguranju da njezina zaštićena morska područja mogu isporučiti puni potencijal svojih prednosti koje sežu od zaštite bioraznolikosti i skladištenja ugljika do poticanja turizma i ribarske industrije”, ističe osnivač National Geographic istraživača u rezidenciji i osnivač njegove inicijative Pristine Seas, Enric Sala.
Posljedice koćarenja uspoređuje se s krčenjem šuma. U svijetu se trećina svih zaliha morske ribe lovi neodrživo, a najrizičnija situacija je upravo u Sredozemlju.
Održivo ribarstvo podrazumijeva osiguravanje zdrave hrane, očuvanje baštine i opstanak radnih mjesta. Ribari trebaju biti čuvari mora i njegovih resursa, a eksploatirati ga smiju toliko da se može oporaviti.
Grčka je također iznijela planove za praćenje i suzbijanje onečišćenja mora, sprječavanje sudara između brodova i velikih morskih sisavaca, promicanje održivog obalnog turizma i drugo.
Jabučka kotlina
Hrvatska je dobar primjer da se riblji fond može obnoviti ako za to postoji volja. Niz godina Jabučka kotlina bila je ribolovno područje odakle je dolazilo više od 30 posto koćarskog ulova hrvatske i talijanske flote. No, prelov je s vremenom iscrpio riblji fond.
Mjera zabrane koćarskog ribolova u najdubljem dijelu kotline s ciljem zaštite škampa i oslića prvi je puta uspostavljena 2015. Međutim, kako kratke obustave ne rezultiraju dugoročnim rezultatima, sljedeće godine uvedena je trogodišnja zaštita.
Uspostavom zone ograničenja i ribari su primijetili porast resursa pa su, iako prije skeptični ili protiv uspostavljanja zaštite, postali njihovi zagovornici.
Prijedlog Europske unije za ograničavanje ribolova u Jabučkoj kotlini prihvaćen je 2017. Temeljen na radu Akcije za oporavak Mediterana (MedReAct) i Projekta za obnovu Jadrana, obuhvaćao je tri područja kotline – jedan je zatvoren za svaki oblik eksploatacije, a u ostala dva ribolov se znatno ograničio.
Na području zaštićenih dijelova primjećen je značajan oporavak ribljih vrsta, pogotovo kod oslića, škampa i hrskavičnjaka. Kako dolazi do prelijevanja, i u području oko kotline primjećen je oporavak.
Očuvanje vrsta
Bioraznolikost je okosnica života, jednako je važna za ljude kao i za zaštitu okoliša te klime. Osigurava nam hranu, svježu vodu i čisti zrak. Ima također važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže.
Pomaže u borbi protiv klimatskih promjena i sprječava širenje zaraznih bolesti. Svjetski gospodarski forum procjenjuje da gotovo polovina svjetskog BDP-a ovisi o prirodnom okolišu i njegovim resursima.
Organizacije za očuvanje mora odavno skreću pozornost na destruktivne ribolovne prakse koje se odvijaju diljem zaštićenih morskih područja Europske unije.
Izvješće Društva za očuvanje mora (Seas At Risk) i Oceane otkriva da se ova štetna praksa još uvijek odvija u 90 posto zaštićenih zaštićenih područja u bloku – unatoč planu da se postupno ukine do 2030.
Ravnoteža između razvoja i zaštite okoliša
Donosimo jednu zanimljivost i s kopna. Sibirska leteća vjeverica jedina je europska leteća vjeverica i samo dvije zemlje Europske unije – Finska i Estonija – mogu se pohvaliti autohtonim populacijama ove vrste.
Prema EU zakonodavstvu ovaj glodavac ima zaštićeni status što znači da se njegovo stanište ne smije neopravdano uznemiravati.
Održavanje ravnoteže između ekonomskih koristi i zaštite okoliša veliki je izazov i za turizam. Održivi turizam traži realnu analizu pozitivnih i negativnih utjecaja pri stvaranju strategije upravljanja odredištem te odgovoran pristup u saniranju negativnih učinaka turizma.
Trend prekomjernog iskorištavanja prostora ugrožava ono najvrjednije što imamo, a to je priroda sa svojom (još uvijek) bogatom bioraznolikošću.
Razvojni projekti u Finskoj uzimaju u obzir leteće vjeverice. To je dovelo do slučajeva kašnjenja pa čak i otkazivanja građevinskih projekata od kojih je jedan, koji se tiče industrijskog razvoja u obalnom gradu Pori, morao stati s radovima iz razloga što je na terenu pronađen, ni manje ni više nego – izmet leteće vjeverice.
Vrijedi napomenuti i kako je prije više od četiri godine obustavljena izgradnja međugradske tramvajske linije koja povezuje Helsinki i Espoo, također zbog zabrinutosti da bi mogla uništiti stanište letećih vjeverica. Oba grada su morala napraviti prilagodbe na način da uzmu u obzir potrebe simpatičnih glodavaca.