Čelnici i stručnjaci s područja tropskih šuma Amazone, bazena Konga i iz jugoistočne Azije sastali su se u glavnom gradu Republike Kongo Brazzaville, na Drugom Samitu Tri bazena kako bi razgovarali o zajedničkim problemima i mogućnostima. (Brazzaville se nalazi točno nasuprot glavnog grada Demokratske Republike Kongo Kinshase, s kojim čini dvojni grad). Umjesto konsenzusa i žurbe, zemlje su donijele zajedničku Deklaraciju kojom se obvezuju na kombiniranje resursa i zalaganje za bolje i veća ulaganja u zaštitu tropskih šuma.
Zemlje uključene u Samit tri bazena nalaze se u dolinama rijeka, poput Konga u Africi: Republika Kongo, Demokratskoj Republika Kongo, Kamerun, Srednjoafrička Republika, Gabon i Ekvatorijalna Gvineja. Zatim u Južnoj Americi oko rijeke Amazone: Peru, Ekvador, Kolumbija, Venezuela, Bolivija, Francuska Gvajana, Surinam i Republika Gvajana.
U Aziji su to zemlje na rijeci Mekong te otok Borneo. To su: Kina, Mijanmar, Tajland, Laos, Kambodža i Vijetnam. Ova tri riječna bazena dom su dvjema trećinama svjetske kopnene bioraznolikosti, a bogata su i fosilnim i obnovljivim resursima.
Suradnja među državama s tropskim šumama
Svrha Samita bila je poboljšati suradnju između zemalja s tropskim šumama- Amazone, Konga i Borneo-Mekonga. Medij Carbon Brief koji se izrazito kvalitetno bavi političkim aktivnostima i znanstvenim radovima o klimatskim promjenama izvijestio je o ishodima samita.
Prvi samit održan je 2011. godine, također u Brazzavillu, a na ovaj drugi pozvao je Denis Sassou Nguesso, predsjednik Republike Kongo, tokom Konferencije zainteresiranih strana COP27 prošle godine. Među ključnim prioritetima sastanka bilo je povećanje financijskih sredstava za zaštitu prirodnih šuma u tri bazena, uvođenje smjernica za tržište ugljika i uspostavljanje "mape puta" prema zajedničkom regionalnom upravljanju i suradnji. Nijedan šef država iz Amazonije i Azije nije bio nazočan sastanku, unatoč prethodnim obećanjima.
Foto: Denis Sassou Nguesso
Brazzaville je također bio domaćin originalnog Samita Tri bazena u svibnju 2011., na kojem je sudjelovalo više od 35 zemalja. Prvi summit rezultirao je deklaracijom od 13 točaka koja je ovlastila predsjednika Republike Kongo da omogući sporazum između svih država sliva o suradnji na području klime, bioraznolikosti i održivog razvoja. U 12 godina od prvog sastanka na vrhu, postignut je određeni napredak prema regionalnoj klimatskoj suradnji, izgradnji saveza među državama sliva i osiguravanju financiranja za očuvanje bioraznolikosti.
Glavna svrha samita, financiranje klimatskih akcija i očuvanje bioraznolikosti na kraju je ostavio aktiviste i znanstvenike nezadovoljnima. Zemlje s tropskim šumama povijesno su i kolektivno zahtijevale da im se osigura financijska pomoć s ciljem smanjenja deforestacije i očuvanja šuma kao ponora ugljika (carbon sink), istovremeno pozivajući stvaranje novih mehanizama financiranja.
Konačna deklaracija, navodi sedam dogovorenih obveza: prepoznate su vrijednosti pojačane suradnje između Tri bazena te suvereno upravljanje bioraznolikošću i šumama. Dogovoren je razvoj ad hoc rješenja na svim razinama, udruživanje postojećih znanja, vještina, iskustava i resursa.
Dogovoreno je uključivanje svih državnih tijela i pojačavanje suradnje s civilnim društvom. Poticat će se prikupljanje financijskih sredstava i razvoj tradicionalnih i inovativnih financijskih mehanizama i osnovat će se održiv sustav kompenzacije zemljama Tri bazena za usluge održavanja ekosustava koje tropske šume imaju.
Znanstvenici i aktivisti, navodi Carbon Brief, sumnjaju u to kako će zemlje Triju bazena koristiti Deklaraciju, pogotovo u pogledu novih financijskih mehanizama, budući da je Deklaracija vrlo općenita u vezi s aktivnostima koje bi trebale biti poduzete kako bi se šume zaista zaštitile.
Problemi s kojima se susreo Samit uglavnom leže u činjenici da se ovdje radi o prilično međusobno različitim zemljama.
Primjerice, DR Kongo gubi 500.000 hektara šuma godišnje, ali je uglavnom zbog siromaštva, dok su u Amazoniji najveći faktori deforestacije inozemne, uglavnom europske i američke kompanije i javni fondovi. Politički, glavni problem je, kao i uvijek, u financijama i kako generirati dovoljno sredstava i omogućiti njihov dotok na teren s ciljem zaštite šuma uz istovremeno iskorijenjivanje siromaštva.
Nedavno izvješće iz Procjene Deklaracije o šumama pokazalo je da je svijet skrenuo s pravog puta da zaustavi krčenje šuma do kraja ovog desetljeća. Na marginama summita u Brazzavilleu, europski povjerenik za okoliš, Virginijus Sinkevičius, potpisao je mapu puta za provedbu šumskog partnerstva EU-a i Konga. Ovo je inicijativa EU-a čiji je cilj pomoći šumovitim zemljama da zaštite svoje šume i osiguraju održivu trgovinu prema zahtjevima zakona EU-a o krčenju šuma. U izjavi, Sinkevičius je rekao da će mapa puta unaprijediti razgovore u "rješavanju deforestacije i degradacije šuma u Kongu i radu prema održivom šumskom gospodarstvu".
U konačnu verziju Deklaracije Samita nisu ušli ni negativni učinci vađenja fosilnih goriva, čija se nalazišta poklapaju sa šumskim područjima, usprkos apelu kojeg je potpisalo više od 60 ekoloških inicijativa te onih za zaštitu prava starosjedioca, uglavnom potlačenih i najsiromašnijih dijelova tropskih područja.
Opširnije o ovoj važnoj temi:
Bazen Konga po površini predstavlja drugu najveću tropsku šumu na svijetu, nakon Amazonskog bazena. Ova ogromna šuma od 286 milijuna hektara prostire se u šest zemalja u Srednjoj Africi: Republici Kongo, Demokratskoj Republici Kongo, Kamerunu, Srednjoafričkoj Republici, Gabonu i Ekvatorijalnoj Gvineji, što predstavlja šest posto šumskog područja svijeta.
Amazonski bazen je najveća tropska šuma na planeti, koju presijeca najveća rijeka na svijetu po volumenu i druga po dužini, rijeka Amazon. Prostire se u više od devet država Južne Amerike, uključujući Brazil, koji predstavlja 60 posto amazonske prašume, Peruu, Ekvadoru, Kolumbiji, Venecueli, Boliviji, Francuskoj Gvajani, Surinamu i Republici Gvajani.
Amazona sadrži 550 milijuna hektara gustih šuma, jednu trećinu preostalih tropskih kišnih šuma na planetu, s gotovo 390 milijardi stabala, koja predstavljaju 13 posto drveća na svijetu.
Bazen Borneo-Mekong-jugoistočna Azija, treći najveći ponor ugljika na svijetu, sastoji se od dvije podregije, otoka Borneo i rijeke Mekong. Rijeka Mekong je jedna od najvećih rijeka na svijetu, koja prolazi kroz šest zemalja: Kinu, Mijanmar, Tajland, Laos, Kambodžu i Vijetnam, koje dijele prirodne resurse i zemlju koja je okružuje.
Borneo, četvrti najveći otok na svijetu, podijeljen je između Bruneja, Malezije i Indonezije. Otok predstavlja samo jedan posto svjetskog kopna, ali sadrži oko šest posto svjetske bioraznolikosti u svojim tropskim šumama, koje su staništa lokalnog stanovništva i domorodačkih naroda, a oni o njima ovise za opskrbu hranom i čistom vodom.