Ove su vještine potrebne za montere fotonaponskih sustava

Prognozira se da će potražnja za specijalistima u montiranju i održavanju fotonaponskih sustava nastaviti rasti, ocijenila je Tamara Vojvoda, voditeljica programa obrazovanja/andragoški voditelj u Obrtničkom učilištu – ustanovi za obrazovanje odraslih.

Vojvoda ističe da se interes za program mikrokvalifikacije Montiranje fotonaponskih sustava uvelike povećao u zadnjih nekoliko godina.

“Implementacijom novog modela obrazovanja, naša obrazovna grupa bilježi znatan rast upisa, što odražava sve veće zanimanje za obnovljive izvore energije. Krajnjem polazniku kroz sustav vaučera je program obrazovanja besplatan i upisuje se u e-radnu knjižicu”, ističe Vojvoda. 

Vaučer predstavlja financijski instrument dodjele javnih sredstava za obrazovanje odraslih. 

Svim zaposlenim i nezaposlenim osobama s navršenih 15 godina života se dodjelom vaučera osigurava stjecanje potrebnih vještina za razvoj karijere, zapošljavanje ili zadržavanje radnog mjesta. Osobe se mogu prijaviti i dobiti svoj vaučer koji će moći iskoristiti za upis u neki od programa i u Obrtničkom učilištu. Program vaučera se ostvaruje u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Foto: Solarna elektrana na Gradskim bazenima u Čakovcu

Vojvoda kaže da je njihovom Učilištu prijelaz na novi model i financiranje putem vaučera omogućio efikasnije prilagođavanje sadržaja programa potrebama tržišta rada, što privlači sve veći broj zainteresiranih, većinom zaposlenih osoba iz sektora elektrotehnike koji žele proširiti svoje vještine, ili osoba koje su već iskusne u srodnim poslovima.

Po završetku programa polaznici stječu specijalizirane vještine za montiranje i održavanje fotonaponskih sustava, što im, ističe, otvara mnoge prilike za zaposlenje u brzo rastućem sektoru obnovljivih izvora energije.

Objasnila je da je cilj programa stjecanje znanja i vještina potrebnih za samostalno montiranje fotonaponskih sustava na siguran način. Polaznici stječu znanja o vrstama, dijelovima i karakteristikama fotonaponskih sustava, o vrstama mjerenja u instalaciji fotonaponskih sustava te o opasnostima i mjerama zaštite na poslovima montiranja fotonaponskih sustava.

Stečena teorijska znanja polaznici praktično primjenjuju za mjerenje električnih i neelektričnih veličina u fotonaponskom sustavu koristeći najmodernije instrumente i pomoćne alate. Polaznici montiraju fotonaponski sustav na osnovu pripremljene tehničke dokumentacije, postavljaju, spajaju i puštaju u pogon te nadziru rad fotonaponskog sustava, poštivajući mjere zaštite na radu i koristeći zaštitnu opremu i zaštitna sredstva.

Završetkom programa stječu kompetencije za izraditi instalacije fotonaponskog sustava (podžbukno ili nadžbukno), izraditi uzemljenje i zaštitu fotonaponskog sustava, provjeriti ispravnosti fotonaponske instalacije i izdati potvrdu o ispravnosti, postavljati uređaje mrežnog fotonaponskog sustava – FN moduli, izmjenjivač DC/AC, brojilo te prirediti ispitno i servisno izvješće. 

S obzirom na to da program uključuje praktičnu primjenu znanja i zaštitu na radu, polaznici su, kaže Vojvoda, dobro pripremljeni za izazove na terenu.

“Tržište rada u ovom sektoru je povoljno, a potražnja za kvalificiranim tehničarima stalno raste, što čini ovu kvalifikaciju izuzetno isplativom”, ističe Vojvoda. 

Ravnatelj Obrtničkog učilišta Dražen Maksimović napominje da se ovo što rade proteže, između ostalog, kroz europski Zeleni plan. U Hrvatskoj imamo Nacionalni plan oporavka i otpornosti koji je s europskim Zelenim planom usklađen, a jedan od sitnih segmenata tog dijela su upravo fotonaponi, odnosno proizvodnja energije iz obnovljivih izvora. Imamo mi u planu i nešto s vjetroelektranama raditi, u održavanju, ali zasad je to u začecima, kaže. 

Ocjenjuje da je u Hrvatskoj relativno blagi rast fotonapona, a očekuje se da će taj rast biti veći ponukano Slovenijom, Austrijom, Njemačkom, dijelovima Italije u kojima je taj rast znatno pojačan. Očekujemo da će se to dogoditi i u Hrvatskoj, kaže Maksimović.

Ističe da u Hrvatskoj nedostaje ljudi koji su obučeni za montiranje fotonaponskih sustava. Smatra da problematika projektiranja nije toliko velika, jer ima relativno dosta osoba koje mogu projektirati fotonaponske sustave, ali montera je relativno malo.

“Tako da očekujemo za godinu, godinu i pol dana da će ta potreba biti znatno veća”, ističe Maksimović. 

Kaže da ne bi bilo dobro, da kad nam u Hrvatskoj “zagusti”, da krene stihijska varijanta i da taj posao rade i ljudi koji nisu najvičniji tom poslu.

Stoga je apelirao na sve zainteresirane za posao montera da im se jave u Obrtničko učilište na edukaciju.

Napominje da se u Obrtničkom učilištu prilagođavaju koliko je to moguće obrazovanju odraslih.  

“Vjerojatno će boljeti da ako vide da je 160 ili 170 sati ‘nastava’, a veliki dio su vježbe i praktični dio i rad temeljen na učenju u samoj proizvodnji, u tom slučaju je to jedna određena prepreka jer je problem da imamo relativno malo ljudi koji su motivirani da to odrade na taj način, da odvoje svoje vrijeme da to prođu”, kaže Maksimović i dodaje da će to biti najveći izazov kojeg će morati rješavati zajedno sa svojim osnivačima – a to su Hrvatska obrtnička komora, Obrtnička komora Zagreb i Udruženje obrtnika Grada Zagreba.   

Instalater solarnih elektrana Zelene energetske zadruge Jurica Brekalo-Štrbić kaže da je interes građana velik, pogotovo nakon što je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavio posljednji natječaj. Po zadnjem natječaju financiranje je bilo 50 posto, pa je to, kaže, jedan od glavnih razloga zašto se odjednom stvori velika potražnja.

“Inače, interes građana je prosječan”, smatra Brekalo-Štrbić. Dobar potencijal poslu vidi u prelasku Europe na obnovljive izvore energije. 

S obzirom na europski shift prema zelenim tehnologijama i nacionalne planove proizvodnje iz obnovljivih izvora, Brekalo-Štrbić misli da je perspektiva općenito posla, odlična.

“Treba nam svima kvalitetnih kadrova, radnika, da preuzmemo više poslova. Dobre strane posla su da su primanja iznadprosječna – od 1.500 do 2.500 neto mjesečno, osposobljavanje je relativno brzo – u godinu dana se već može postati dobar majstor. Loše strane su da je to opasan posao (rad na visini), da se radi na terenu, nema fiksnog radnog vremena i posao ovisi o vremenskim prilikama”.

Kaže da je posao podijeljen u dva dijela – električarski posao i posao montera na krovu. Za posao montera potrebno je da se radnik ne boji visine, da je fizički sposoban/fleksibilan, da zna raditi s alatima, da je prostorno inteligentan (prepoznaje gdje bi mogao biti utjecaj sjene), kako smjestiti panela, razmjeriti udaljenosti.

Što se tiče električarskog dijela posla, kaže da je to klasika, mora se sve znati vezano za elektro instalacije.

Najnovije izvješće SolarPower Europe o solarnim radnim mjestima u EU za 2023. otkriva da je broj radnika u solarnoj industriji porastao za 39 posto, s 466.000 radnika u 2021. na 648.000 do kraja 2022. godine, te se ističe da s obzirom na to da broj radnika u solarnoj industriji brzo raste, masovno zapošljavanje mora pratiti visoka kvaliteta vještina.

Ovo treće godišnje izvješće o solarnim radnim mjestima u EU donosi ranije projekcije i predviđa više od 1 milijun radnika u solarnoj industriji u EU već 2025. godine, a ti radnici moraju biti dobro obučeni kako bi mogli isporučivati funkcionalnu i sigurnu solarnu opremu i instalacije.

Dok analiza otkriva značajne trendove rasta u zapošljavanju u solarnoj industriji, i dalje postoje izazovi u razumijevanju gdje točno leže praznine te kako osigurati da svaki solarni radnik ima odgovarajuću vrstu i razinu vještina za omogućavanje energetske tranzicije.

Izvješće stoga donosi sedam preporuka za politiku kako bi se osigurala potrebna solarna radna snaga u Europi. Riječ je o nacionalnim procjenama nedostatka vještina, kampanjama komunikacije i obrazovanja o zelenim poslovima, specijaliziranoj obuci za relevantne profesionalce, programima prekvalifikacije u skladu s potrebama pravedne tranzicije, provjeravanju vještina za sve energetske politike, međugraničnim priznavanjem vještina te integraciji potreba solarnog sektora u postojeće imigracijske politike.

Ako se prošlogodišnji trend rasta investicija u solarne elektrane nastavi i u ovoj godini, a prema općoj procjeni dionika na tržištu nema razloga da tako ne bude, broj ”sunčanih“‘ elektrana priključenih na mrežu prebaciti će 20.000.

Na dan 30. travnja 2024. godine, na distribucijsku mrežu HEP ODS-a bilo je priključeno 18.775 sunčanih elektrana, ukupne priključne snage 558,727 MW. Od navedenog broja, u kategoriji kućanstvo nalazilo se 13.411 sunčanih elektrana, snage 90,389 MW (od čega njih 13.179, snage 88,782 MW u sustavu samoopskrbe), dok su se u kategoriji poduzetništvo nalazile 5.364 elektrane, snage 468,338 MW (od njih je 216, snage 6,616 MW, u sustavu samoopskrbe).   

Upravo iz tog razloga svaka rasprava o razvoju obnovljivih izvora energije te o mogućnostima i izazovima u razvoju projekata obnovljivih izvora energije, je od iznimne važnosti. 

“Prepreke su prvenstveno sporost administracije, kompliciranost administrativnog postupka, regulativa koja je nakon dugog čekanja unatrag godinu dana i donesena, a koja još uvijek ne sadrži neke akte. Primjerice, ne znamo cijenu priključenja obnovljivih izvora energije na mrežu, a to bi trebali znati svi koji su zainteresirani za ovaj posao“, smatra direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore (HGK) Marija Šćulac koja je u Puli održala predavanje na tu temu. Po njenim riječima još uvijek postoji međusobna neusklađenost različitih propisa. 

“Postoji veliki problem neusklađenosti lokalnih planova sa županijskim, kao i različitih definicija i tumačenja posebnih propisa, a postoje primjeri kako da se ti procesi ubrzavaju i rješavaju”, poručila je Šćulac. Dodala je kako se primjerice u Istri sunčane elektrane promatraju kao građevine koje se ne uklapaju u prostor, međutim upravo obnovljivi izvori energije su oni koji mogu krenuti ruku pod ruku s održivim razvojem u svim segmentima – turizma i poljoprivrede.

”Prednost obnovljivih izvora energije je što su oni distribuirana proizvodnja. Puno je normalnije da će lokalna firma, recimo iz Pule, raditi projekte u Puli, a ne da će za taj posao doći firma iz Splita. Možda u startu i hoće, ali što je više takvih projekata, rasti će više i lokalno gospodarstvo”, smatra zamjenik predsjednika Udruženja OIE HGK Aljoša Pleić.

“Svakako, radi povećanja instalacija solarnih elektrana, te činjenice da su solari i OIE općenito oblik distribuirane proizvodnje, očekujem značajan interes i zapošljavanja u ovom sektoru širom Hrvatske”, zaključio je Pleić.

Raspisivanjem javnih poziva i organizacijom edukativnih radionica s ciljem promicanje korištenja solarne energije, lokalnim vlastima pruža se prilika da educiraju stanovnike o prilikama u ovom području.

Članak je nastao u sklopu projekta ”Dobra energija – Solarna energija za energetsku tranziciju“ koji potiče korištenje solarne energije u Hrvatskoj i ugrađen je 1 MW novih solarnih kapaciteta na 22 javna objekta u Cresu, Čakovcu, Ivanić-Gradu, Istarskoj županiji, Poreču, Puli i Zaprešiću. Projekt ”Dobra energija – Solarna energija za energetsku tranziciju“ financiraju Island, Lihtenštajn i Norveška putem Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora (EGP) 2014.–2021. uz nacionalno sufinanciranje Republike Hrvatske u iznosu od 1,1 milijun EUR bespovratnih sredstava u okviru Programa ”Energija i klimatske promjene”.