Održivi razvoj, pokazuje nova studija o takozvanom okviru metapovezanosti, “nije moguće promatrati kroz izolirane nacionalne politike jer su društveni, ekonomski i ekološki sustavi duboko isprepleteni”. Autori predlažu integrirani analitički model koji prati kako se učinci jedne odluke prelijevaju unutar i između različitih sustava od lokalne do globalne razine te nude konkretne korake za mjerenje i usmjeravanje tog napretka prema Ciljevima održivog razvoja.
Umjesto fragmentiranog pristupa, okvir naglašava potrebu za koordiniranim strategijama koje istodobno uzimaju u obzir klimu, ekonomiju i društvenu pravednost, uz jasno načelo da održivost ne smije ostaviti nikoga po strani.
Nova međunarodna studija objavljena u časopisu Nature Communications, koju predvodi Jianguo Liu, voditelj katedre za održivost Rachel Carson i ravnatelj Centra za integraciju sustava i održivost (CSIS) na Sveučilištu Michigan State, okuplja 19 istraživača iz 13 institucija. Rad predstavlja integrirani okvir za razumijevanje i upravljanje međusobno povezanim socioekonomskim i okolišnim sustavima u kontekstu ostvarivanja Ciljeva održivog razvoja do 2030. godine. Rad, “Promicanje održivog razvoja diljem svijeta u metapovezanom antropocenu“, nudi plan za ubrzanje napretka prema ciljevima održivog razvoja “povezivanjem točaka” preko sustava, razmjera i granica.
Tri razine povezanosti: unutar, između i na daljinu
“U današnjem međusobno povezanom svijetu, postizanje održivosti više nije lokalni ili nacionalni izazov”, rekao je Liu za Phys.org. “Akcije koje poduzme jedan grad ili država mogu se proširiti svijetom. Ova studija pruža integrirani okvir za sustavno razumijevanje tih međusobnih veza i povratnih informacija te za dizajniranje rješenja koja funkcioniraju globalno.”
Autori suvremene izazove smještaju u kontekst “metapovezanog antropocena”, tj. razdoblja u kojem su ljudski i prirodni sustavi povezani globalnim tokovima robe, kapitala, energije, informacija i ljudi. U takvom sustavu napredak prema SDG-ovima na jednom mjestu (npr. zemlje globalnog sjevera) može potaknuti, ali i potkopati napredak drugdje (npr. zemlje globalnog juga).
Kako bi se razumjela ova kompleksna stvarnost, studija koristi okvir meta-sparivanja, koji integrira tri vrste interakcija čovjeka i prirode: intra-sparivanje ili interakcije unutar sustava (npr. grada, zemlje), poput lokalnog razvoja ili promjene korištenja zemljišta unutar pojedine zemlje. Zatim, peri-sparivanje ili interakcije između susjednih sustava, poput dijeljenja resursa između susjednih zemalja. I na na kraju, tele-sparivanje ili interakcije između udaljenih sustava, poput trgovine između udaljenih zemalja.
“Ciljevi održivog razvoja (SDG) osmišljeni su da budu nedjeljivi, ali istraživanje i upravljanje često ih tretiraju kao izolirane i vezane uz mjesto”, kazao je Liu za medije. “Naš okvir pomaže povezati ciljeve preko sustava, razmjera i granica”.
Zašto lokalne odluke imaju globalne posljedice?
Globalni šokovi poput pandemija, oružanih sukoba i poremećaja u trgovini, šire se kroz ove međusobno povezane sustave, preoblikujući ishode SDG-a preko granica. Na primjer, pandemija COVID-19 i rat između Rusije i Ukrajine utjecali su ne samo na zdravlje, energiju i sigurnost hrane u Ukrajini, već su i izazvali gubitak bioraznolikosti, širenje obradivih površina i nejednakost u udaljenim regijama.
Autori testiraju svoj novi okvir SDG-ova na primjeru područja Velikog zaljeva Guangdong–Hong Kong–Macao, gdje analiziraju kako se regionalni razvoj, međunarodna trgovina i suradnja između država međusobno isprepliću. U radu pokazuju da odluke donesene na jednoj razini, gradskoj ili regionalnoj, mogu imati posljedice koje prelaze granice i utječu na ostvarivanje Ciljeva održivog razvoja i lokalno i globalno.
“Naš je cilj bio ići dalje od teorije”, kazao je Liu, piše Phys.org. “Ovi konkretni koraci usklađuju lokalne akcije s globalnim ciljevima održivosti”.
“Pravednost” od teorije do primjene u praksi
Studija također naglašava važnost jednakosti u globalnim naporima za održivost. Kada se zanemaruju učinci prelijevanja, bogatije regije mogu poboljšati svoje rezultate tako da istovremeno preusmjere troškove zaštite okoliša ili društva na pojedince, ili druge zemlje, čime se potkopavaju temeljna načela ciljeva održivog razvoja.
Izričitim uzimanjem u obzir učinaka poslovnih i politički odluka na više sustava, okvir metapovezivanja omogućuje procjenu napretka ciljeva održivog razvoja kao zajedničkog globalnog rezultata, a ne kao skupa izoliranih nacionalnih postignuća.
“Pravi napredak zahtijeva koordinirano djelovanje u svim sustavima”, prenosi Liuove izjave Phys.org. “Samo prepoznavanjem tih veza možemo osmisliti puteve održivog razvoja koji su učinkoviti, pravedni i otporni.”