Revolucija u zakonodavstvu: Temelj za solarne zajednice
Portugal je donedavno zaostajao u uključivanju građana u energetsku tranziciju. Na primjer, do kraja 2020. godine, prema istraživanju koje smo proveli uz pomoć više modela umjetne inteligencije, nije registrirana nijedna solarna zajednica građana. Kako je pravni okvir postavljen upravo te godine, do kraja 2021. godine nastalo ih već nekoliko, da bi potom uslijedio nagli rast potaknut i potporama iz EU fondova.
Krovni zakon za prosumere ili samopotrošnju i obnovljive energetske zajednice donesen je 2019. (Decreto-Lei 162/2019), a unaprijeđen 2022. godine (DL 15/2022). Njime su uklonjene mnoge prepreke i stvoren je jasan pravni okvir za zajedničke projekte. Dopušteno je skupno ulaganje u solarne elektrane i dijeljenje energije preko mreže unutar iste lokalne distribucijske zone.
U praksi, to znači da cijeli kvart ili cijelo selo može osnovati lokalnu energetsku zajednicu za obnovljivu energiju (Comunidade de Energia Renovável) putem koje mogu zajednički postaviti solarne panele na najoptimalnija mjesta. Članovi zajednice onda dijele tako proizvedenu struju uz minimalne naknade za pristup nacionalnoj visokonaponskoj mreži.
Organizirati se u ove zadruge mogu građani, općine, obrti i mala poduzeća, a zakon propisuje da primarni cilj zajednice, umjesto stjecanja profita, mora biti društvena, ekonomska ili okolišna korist za članove ili lokalno područje. To je u skladu s definicijama iz EU paketa “Čista energija za sve Europljane“.
Subvencije za pametne lokalne mreže
Novost portugalskog modela bila je što je “kolektivna samopotrošnja” omogućena i bez formalnog osnivanja zadruge – stanari jedne zgrade mogu sklopiti jednostavan ugovor o zajedničkom korištenju solarne elektrane na zajedničkom krovu zgrade i dijeliti energiju. Taj se odnos onda regulira kao “ugovorna zajednica” unutar stambene zgrade. Također su propisane snižene naknade za priključenje na nacionalnu elektrodistribucijsku mrežu za lokalno dijeljenu energiju, pa članovi zajednice plaćaju samo dio uobičajene tarife, što potrošače financijski motivira na udruživanje.
Portugal je znatan dio svog Plana oporavka i otpornosti (PRR) usmjerio na dekarbonizaciju lokalne energetike. Tokom 2021.–2022. raspisana su tri poziva ukupne vrijednosti 19 milijuna eura bespovratnih sredstava za projekte kolektivne samopotrošnje i obnovljivih energetskih zajednica. U svibnju 2025., agencija ADENE koja je provela natječaje, objavila je da je odobreno 112 projekata općina, zadruga, javnih ustanova i građanskih inicijativa diljem zemlje. Ti projekti potaknut će razvoj “pametnih lokalnih mreža”, integraciju čiste energije i smanjenje troškova. Potpore pokrivaju veći dio investicije, često 50–70 posto ukupnog troška, ovisno o vrsti prijavitelja.
Plan za oporavak i otpornost nije bio jedini fond za masovnu solarizaciju zemlje. Drugi je naravno, Fundo Ambietal, odnosno Fond za okoliš koji od 2020. godine nudi 75 posto sufinanciranja opreme za nove energetske zajednice. Prioritete imaju javne zgrade i socijalno ugroženiji kvartovi i područja. No, ni tu nije kraj, Portugal je čak i europske programe za energetske obnove zgrada uložio ne samo u fasade, nego i solarizaciju.
Putem programa “Edifícios Sustentáveis” (doslovno “održiva zdanja”) obitelji su mogle dobiti do 2500 eura za ugradnju solarnih panela – pri čemu su kućanstva nižih primanja dobivala viši postotak sufinanciranja. Taj je program pokrivao do 85 posto investicije za kućne fotonaponske sustave. Osim nacionalne vlade, napore u solarizaciju i smanjenje energetskog siromaštva ulažu i lokalne vlasti koje su, na primjer, u gradu Porto i općini Cascaisa ukinuli komunalne pristojbe za ugradnju OIE na krovove te uveli porezne olakšice za nekretnine s ugrađenim fotovoltažnim sustavima.
Uključenost ranjivih skupina
Sobzirom na to da je 2019. godine oko 18,9 posto portugalskih kućanstava živjelo u energetski neadekvatnim uvjetima, nove mjere tranzicije vežu se uz socijalnu dimenziju. Posebno se ističe projekt “100 Aldeias” (100 sela) organizacije Cleanwatts, koja je ciljala osnovati 100 obnovljivih zajednica u ruralnim sredinama pogođenim energetskim siromaštvom. Projekt je već krajem 2022. premašio plan: uspostavljeno je preko 140 energetskih zajednica diljem zemlje. U svakoj sudjeluju općine, lokalne udruge, zadruge i građani, uključujući ekonomski ugrožene obitelji.
Najranjiviji članovi dobivaju čistu struju uz djelomično oslobođenje od mrežnih tarifa, što znači znatno niže fiksne troškove. Procjenjuje se da se time računi smanjuju za oko 30 posto uz poboljšanu termalnu ugodnost u domovima. Projekt “100 Aldeias” nosi i certifikat društvenog utjecaja (dodijelio Portugal Inovação Social) jer eksplicitno cilja na smanjenje energetskog siromaštva kroz pravednu i demokratsku tranziciju.
Grad Lisabon pokrenuo je 2021. inicijativu “Bairros Solares” (Sunčane četvrti). U dva socijalno ugrožena gradska kvarta postavljeni su solarni paneli na krovove škola i javnih zgrada, a proizvedena se energija po simboličnoj cijeni distribuira lokalnim obiteljima s niskim primanjima. Vlada je pak 2022. započela s programom “Vale Eficiência” koji putem vaučera pomaže kućanstvima slabijeg imovinskog stanja da zamijene stare uređaje i ugrade solare.
Nadalje, neke energetske zajednice uvode solidarne mehanizme – primjerice, općina Bragança dio svoje solarne proizvodnje namjenjuje fondu za pokriće zimskih računa najsiromašnijih članova. Takav spoj tehnologije i socijalne brige u energetskim zajednicama pokazuje kako se mogu smanjiti nejednakosti i osnažiti lokalno stanovništvo.
Rezultati i ciljevi – smanjenje energetskog siromaštva
Iako je krenuo kasno, Portugal sada ubrzano nadoknađuje zaostatke. Do kraja 2022. postojalo je tek 45 zajednica, ali do sredine 2025. taj je broj debelo premašio 140 što je izravna posljedica javnih i socijalnih ulaganja u solarizaciju. Procjenjuje se da oko 660.000 ljudi u Portugalu živi u teškom energetskom siromaštvu i upravo je to strata društva kojem ovakvi projekti nastoje pomoći.
Prve zajednice bilježe 10–30 posto niže račune za struju, a njihov solarni kapacitet zasad je skroman. S druge strane, nacionalna proizvodnja iz obnovljivih izvora ubrzano raste – ciljevi će biti premašeni i zahvaljujući građanima (tisuće kućnih fotovoltažnih sustava ugrađeno je uz poticaje). Cilj je do 2030. prepoloviti energetsko siromaštvo.
Protugal je usvojio model “obrnutog dizajniranja mjera”: umjesto da ranjive skupine budu pasivni korisnici pomoći, uključene su kao aktivni sudionici energetske tranzicije – kroz zadruge, ugovorne zajednice i lokalne inicijative. Pristup solarnoj energiji u Portugalu ne temelji se na karitativnom modelu, već na demokratskom i participativnom pravu na energiju.
To je ostvareno horizontalnom koordinacijom različitih razina vlasti – kombinacija lokalnih (ukidanje pristojbi, olakšice), nacionalnih (subvencije) i EU mehanizama pokazuje funkcionalnu vertikalnu integraciju politika.
Najfascinantnija je brzina povrata, odnosno mogućnost mjerenja uspjeha projekta koja je u ovom slučaju vidljiva golim okom nakon svega dvije godine. Kako to predstavlja rijetkost u europskim politikama, očekivali bismo da ovaj primjer izvrsne prakse počnu uskoro primjenjivati i druge zemlje.
Razni aspekti koje ima Portugal, postoje naravno i u Hrvatskoj, ali ne postoji nacionalna koordinacija, horizontalna međusobna pomoć različitih razina vlasti, a i socijalna dimenzija je potpuno nevidljiva. Logično je da će najveće rezultate dati ulaganje u one koji imaju najmanje jer je i mala financijska pomoć velika za porast kvalitete života i ostvarenje klimatskih ciljeva.