Solarna energija iz godine u godinu ruši rekorde i postaje ključna poluga tranzicije na čistu energiju. Ipak, u javnosti i medijima i dalje kruže zablude o panelima i solarnoj industriji. U nastavku sažeto razotkrivamo najčešće mitove, oslanjajući se na analizu Carbon Briefa i relevantne domaće i međunarodne izvore.
Solar je danas najjeftiniji izvor električne energije. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, najbolje solarne elektrane proizvode struju jeftinije od fosilnih i nuklearnih. Godine 2024. solarna je struja bila u prosjeku 41 posto jeftinija od najjeftinijih novih termoelektrana na fosilna goriva.
Zahvaljujući padu cijena i industrijskom zamahu, dvije trećine novih svjetskih kapaciteta u 2024. bili su solarni, a oko 2033. solar bi mogao postati najveći pojedinačni izvor električne energije globalno. EU je kroz REPowerEU snažno podigla ambicije: do 2030. cilja na oko 750 GW solara (sa oko 200 GW krajem 2022.).
Hrvatska je dugo kaskala ( sa oko 0,5 GW do 2023.), no ubrzava: tijekom 2024. dodano je gotovo 400 MW, pa je ukupno oko 872 MW i ulazak u “gigavatni klub” očekuje se već 2025. Revidirani (Ažurirani) Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan NEKP cilja više od 4 GW do 2030., a struka procjenjuje da su, uz dobre politike i mrežna ulaganja, mogući i oko 7 GW. Solar tako postaje okosnica energetske tranzicije Hrvatske i EU: smanjuje uvoz goriva, emisije i cjenovnu volatilnost.
Mit 1: “Solar je nepouzdan jer ovisi o suncu”
Istina: varijabilnost nije nepouzdanost. Sunce i vjetar su varijabilni, ali predvidivi i dobro se uklapaju s hidroelektranama, postojećim termoelektranama (kao rezervom), geotermalom energijom i baterijskim spremnicima. Solar najviše proizvodi danju, u satima više potražnje (rad industrije, klimatizacija), pa štedi fosilna goriva i spušta veleprodajne cijene. U sunčanim regijama već su izvedive gotovo 24-satne isporuke kombinacijom solara i baterija; i u oblačnijim zemljama (npr. Velika Britanija) solar redovito postiže rekorde.
Hrvatska ima vrlo povoljan potencijal (osobito obala i Dalmacija). Zimi je proizvodnja manja, ali doprinos dnevnim vrhovima je bitan. Visoke ljetne temperature ne “gase” panele: učinkovitost nešto pada, no postrojenja normalno rade i tijekom toplinskih valova. Zaključak: u uravnoteženoj mješavini i uz spremnike, solar je pouzdan dio sustava.
Mit 2: “Obnovljivi su skupi i dižu račune”
Nekoć točnije, danas zastarjelo. Cijena solara drastično je pala i novi solarni parkovi u većini zemalja proizvode najjeftiniji kWh, često i bez subvencija. Nema dokaza da veći udio OIE sam po sebi poskupljuje struju krajnjim korisnicima. Cijene ovise o tržišnom dizajnu, porezima i – ponajprije – o cijeni goriva. U krizi 2021.–2022. glavni uzrok skoka cijena bio je plin, a ne solar ili vjetar. Kad je proizvodnja OIE visoka, veleprodajne cijene padaju, piše Carbon Brief.
Istina je da integracija varijabilnih izvora traži ulaganja u mrežu, fleksibilnost i skladištenje, no istraživanja pokazuju da i uz te troškove vjetar i solar ostaju najisplativiji nositelji proizvodnje. Za Hrvatsku, s još uvijek skromnim udjelom solara, razvoj domaćih OIE dugoročno smanjuje uvoznu ovisnost i štiti potrošače od fosilnih šokova.
Mit 3: “Za izradu panela potroši se više energije nego što proizvedu”
Netočno. Analize cjelokupnog životnog ciklusa pokazuju da solarni paneli vrlo brzo “otplate” svoj ugljični i energetski dug – oko četiri mjeseca rada za danas tipične panele iz velikih proizvodnih pogona. Tijekom 25–30 godina rada panel u prosjeku proizvede desetljetno višekratnik energije utrošene u proizvodnju. U usporedbi s fosilnim izvorima, životnocikličke emisije solara su neusporedivo niže: približno 20 do 80 kg CO₂/MWh nasuprot oko 450 kg/MWh (plin) i više od 900 kg/MWh (ugljen). Kako tvornice postupno prelaze na čistu energiju, a moduli postaju učinkovitiji, ugljikov otisak dodatno pada. Povišene brojke koje se katkad citiraju obično su rezultat zastarjelih podataka ili krivih pretpostavki.
Mit 4: “Prijeti nam planina otpada istrošenih panela”
Procjene starije generacije drastično su precjenjivale problem. S produljenjem vijeka modula (prosjek iznad 30 godina) i rastom efikasnosti, prirast otpada je spor, a u odnosu na fosilne tehnologije – zanemariv. Primjerice, pepeo iz ugljena svake godine stvara višestruko veću masu otpada nego što bi činili svi rashodovani paneli i do sredine stoljeća.
Uz to, paneli se recikliraju: staklo, aluminij, silicij i metali vraćaju se u optjecaj, a vrijednost tih sirovina potiče razvoj reciklažne industrije. EU već obvezuje proizvođače na zbrinjavanje kroz propise o elektroničkom otpadu. Dodatno, produženje vijeka, prenamjena polovnih i kvalitetno održavanje dodatno smanjuju otpad.
Što je s toksičnošću? Velika većina današnjih fotonaponskih modula ne sadrži kadmij; riječ je o silicijskim panelima s minimalnim količinama olova u lemovima zapečaćenim u modulu. Manji udio tankoslojnih (CdTe) već ima posebne programe reciklaže. Testovi pokazuju da i u slučaju loma paneli ne otpuštaju značajne količine tvari u okoliš. Zaključno: solar nije “opasni otpad”, a u odnosu na fosilni otpad – problem je malen i rješiv.
Mit 5: “Solarne farme uništavaju poljoprivredu i prirodu”
Podaci pokazuju suprotno. Čak i u scenarijima duboke dekarbonizacije zauzeće zemljišta je malo: red veličine oko 0,5–1 posto poljoprivrednih površina za visoke udjele solara i vjetra u velikim zemljama. Mnogi projekti ciljaju manje vrijedna ili degradirana zemljišta, industrijske zone i parkirališta; politika planiranja u EU i SADu potiče takav odabir.
Sve češće se primjenjuje agrovoltažni sustavi – dvonamjensko korištenje gdje ispod panoa pasu ovce ili rastu kulture. Na parcelama bez pesticida i uz autohtone travnjake bioraznolikost se može povećati (više oprašivača, ptica i malih životinja), što potvrđuju primjeri iz UKa i SADa. Naravno, osjetljiva staništa treba izuzeti i provoditi mjere (zeleni koridori, sadnja, izbjegavanje potpune ograde).
Važno: solarne farme nisu trajna betonizacija. Konstrukcije su montažne i nakon vijeka trajanja se uklanjaju, a tlo ostaje pogodno za obnovu vegetacije ili povratak poljoprivredi. U hrvatskom kontekstu, golem je prostor na krovovima (kuće, hale, parkirališta s nadstrešnicama) i na brownfield lokacijama, uz pažljiv odabir većih zemljišta.
Mit 6: “Baterije uz solar su velika požarna opasnost”
Rizik postoji, ali je mali i opada. Uz tisuće postrojenja u pogonu, broj incidenata po jedinici kapaciteta posljednjih je godina bitno smanjen zahvaljujući standardima, detekciji i protupožarnoj zaštiti. Nema zabilježenih smrtnih slučajeva u SADu, a industrija i regulatori stalno unapređuju dizajn i protokole. Statistički, fosilna infrastruktura (spremnici goriva, plinske mreže) nosi veće rizike.
Mit 7: “Ovisnost o kineskim panelima ugrožava neovisnost”
Kina danas dominira opskrbnim lancem solara, no presudna je razlika između jednokratne nabave opreme i stalnog uvoza goriva. Kad panel jednom kupimo i instaliramo, desetljećima proizvodimo domaću energiju – za razliku od trajne ovisnosti o pošiljkama ugljena, nafte ili plina. IEA procjenjuje da jedan brod s panelima tijekom njihova vijeka “zamijeni” desetke brodova fosilnog goriva po isporučenoj energiji.
EU i SAD već potiču diverzifikaciju i vlastitu proizvodnju (npr. ciljevi EU za kapacitete proizvodnje modula; američki IRA). I u Hrvatskoj postoji industrijska baza, a rast može zahvatiti i invertore, konstrukcije i prateću opremu. Etika opskrbnih lanaca rješava se trgovačkim i nadzornim mehanizmima. Više domaćeg solara znači veću energetsku sigurnost, čak i ako dio opreme dolazi iz uvoza.
I mitovi slabe s vremenom
Solarna energija se brzo etablirala kao čist, jeftin i pouzdan izvor električne energije. Mitovi o neefikasnosti, štetnosti ili preskupoj cijeni nisu potkrijepljeni činjenicama. Dapače, solar je jedan od najjačih oslonaca dekarbonizacije, konkurentnosti gospodarstva i energetske sigurnosti.
Hrvatska, s pojačanim investicijama, pametnim mrežnim ulaganjima, ubrzanjem dozvola i fokusom na krovove, “brownfield” i pažljivo planirane veće projekte, može brzo povećati udio solara. Time se smanjuje uvozna ovisnost, stabiliziraju cijene i ubrzava put prema ciljevima klimatske politike. Razotkrivanjem zabluda i oslanjanjem na provjerene podatke, sunce postaje niska, sigurna i domaća energija – na korist građana, gospodarstva i okoliša.