Godine 2022. donesena je Hrvatska strategija za vodik do 2050. u skladu s EU planovima za klimatsku neutralnost. Strategija ističe kako će obnovljivi (zeleni) vodik zamijeniti fosilna goriva i doprinijeti energetskoj samodostatnosti i tranziciji na čistu energiju. Ciljevi su usklađeni s europskim obavezama: primjerice, EU direktive ( konkretnije, RED III odnosno treća revidirana verzija Direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora) propisuju da do 2030. obnovljivi vodik mora biti prisutan u cestovnom prijevozu, pomorstvu, zrakoplovstvu i industriji. Hrvatska mora ispuniti te uvjete, stoga promotrimo kakvi su naši resursi i infrastrukture u ovom području.
Po pitanju resursa, Hrvatska sve brže razvija svoje OIE kapacitete. Prema podacima Eurostata, Hrvatska je 2024. bila u samom vrhu EU po udjelu obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije — iz obnovljivih izvora proizvedeno je 73,7 posto struje (što je pri vrhu EU), uglavnom iz NE Krško i hidroelektrana. Povećanje kapaciteta obnovljivih izvora ključno je za proizvodnju zelenog vodika, jer će se on u Hrvatskoj, prema Strategiji za vodik dobivati elektrolizom vode pomoću električne energije iz OIE.
Punionice i tranzitni punktovi
U Hrvatskoj se već provodi niz projekata vezanih uz vodik. Studija strategije navodi da je danas u razvoju ili pilot fazi čak 32 projekta u toj djelatnosti. Među njima su prvih nekoliko punionica za vozila na vodik te demonstracijski pogoni za elektrolizatore. Strategija planira do 2030. uspostaviti mrežu punionica u ključnim gradovima i prometnim pravcima.
Time bi vozila na vodik (osobito kamioni, autobusi i gradski prijevoz) dobila mjesta za punjenje na najfrekventnijim lokacijama. Uz to, u regiji se razvijaju koncepti “vodikovih dolina” – npr. projekt Dolina vodika Sjeverni Jadran najavljuje ubrzano otvaranje punionica u sljedećem desetljeću i poticanje proizvodnje obnovljivog vodika na jugu Hrvatske, susjedstvu i zapadnom Balkanu.
Za dovođenje vodika do krajnjih korisnika potrebna je robusna infrastruktura. Hrvatska će prema strategiji iskoristiti postojeće plinske cjevovode – tamo gdje je moguće, plinovode će se prenamijeniti za transport vodika na velike udaljenosti. Također se planira izgradnja novih vodikovih plinovoda kako bi se Hrvatska pozicionirala kao važna karika u paneuropskoj mreži za transport vodika.
Za skladištenje se istražuju mogućnosti preinake postojećih podzemnih skladišta plina (npr. “Okoli” i “Grubišno Polje”) u spremnike vodika. Na prometnim pravcima već postoje zakonodavni okviri za alternativna goriva (npr. tehničke specifikacije punionica) pa se očekuje da će prve punionice vodika biti nadograđene sustavima napajanja vozila na vodik.
Izazovi i prilike za Hrvatsku
Glavni izazovi su trenutačno cijena i ulaganja. Elektrolizatori i vozila na vodik još su skuplji od konvencionalnih, a tržište vodika tek se uspostavlja. Potrebni su subvencije, poticaji i javna ulaganja kako bi se tehnologije brže raširile. Također, važno je osigurati dovoljne obnovljive resurse – bez daljnjeg ubrzanog rasta vjetra i sunca teško će se proizvesti očekivane količine zelenog vodika.
U ovom trenutku nedostaju i veća komercijalna spremišta i vodikova mreža, zbog čega Hrvatska mora investirati u prilagodbu infrastrukturnih kapaciteta. S druge strane, otvaraju se velike prilike: Hrvatska može iskoristiti povoljan geografski položaj kao ulazna vrata za vodik iz jugoistočne Europe prema EU, a kroz europske fondove i strategije za klimu može dobiti financijsku potporu za projekte vodika. Razvoj vodika otvara mogućnost otvaranja novih radnih mjesta u obnovljivom sektoru i industriji budućnosti (npr. izrada elektrolizera, kemijsko prerađivanje).
U konačnici, vodik ima ključnu ulogu u dekarbonizaciji više sektora. Strategija RH naglašava da su vodik i gospodarstvo temeljeno na vodiku važni za ostvarenje EU ciljeva čiste energije. Zeleni vodik omogućuje povezivanje električnih i plinskih sustava te nudi rješenje za skladištenje energije i smanjenje emisija u prozračno osjetljivim sektorima (industrija, logistika, avio i morski promet). Glavna prilika je u tome što će ulaganjem u čiste tehnologije povezane s vodikom Hrvatska jačati svoju energetsku neovisnost i stjecati komparativnu prednost na putu prema klimatski neutralnoj budućnosti.
Hrvatska u europskoj vodikovoj mreži
Provedba Strategije za vodik do 2050. oslanja se na kombinaciju nacionalnih sredstava i europskih fondova, ponajprije Modernisation Funda, Innovation Funda i Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF). Koordinaciju provedbe vodi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u suradnji s Agencijom za ugljikovodike (AZU) i HROTE-om. Uspjeh razvoja ovisit će o sposobnosti privlačenja investicija kroz javno-privatna partnerstva i projekte od zajedničkog europskog interesa (IPCEI Hydrogen).
Hrvatska je dio planirane Europske vodikove mreže (European Hydrogen Backbone), koja do 2040. treba povezati glavne proizvodne i potrošačke centre u EU. Plinacro već priprema studije za prenamjenu dijela postojećih plinovoda za transport vodika te razvoj novih koridora prema Sloveniji i Mađarskoj. Time bi Hrvatska mogla postati regionalno čvorište za transport i skladištenje vodika između jugoistoka Europe i srednjoeuropskih tržišta.
Najveći potrošači vodika u Hrvatskoj već su postojeće industrije – Petrokemija Kutina, koja proizvodi vodik parnim reformiranjem plina za sintezu amonijaka, te INA Rafinerija Rijeka, koja ga koristi u procesima prerade nafte. Obje tvrtke spadaju među prioritetne kandidate za prelazak na zeleni vodik, jer time mogu smanjiti emisije CO₂ u energetskim i kemijskim procesima te postati jezgre domaće industrijske tranzicije (Strategija, poglavlja 4 i 5).
Regulativa i obrazovanje
Hrvatska trenutno nema poseban zakon o vodiku, ali ga planira donijeti u skladu s EU paketom za dekarbonizaciju plinskog sektora (Gas Decarbonisation Package). U tijeku su izmjene Zakona o tržištu plina i Zakona o energiji kako bi se omogućilo definiranje vodikovih mreža, operatora i pravila pristupa tržištu. Time bi se uspostavila pravna osnova za ulaganja i dugoročne ugovore o opskrbi zelenim vodikom.
Razvoj gospodarstva temeljenog na vodiku zahtijevat će i nova znanja – od servisiranja elektrolizatora do sigurnosnih protokola i rada s visokotlačnim spremnicima. Zbog toga se planiraju specijalizirani obrazovni programi u suradnji s tehničkim fakultetima i industrijom. Istodobno je važna javna komunikacija o sigurnosti i koristi vodika, kako bi se povećalo povjerenje građana i olakšalo uvođenje tehnologija u promet i energetiku.