Novo izvješće Global benefits and costs of prioritized actions on climate change and health, objavljeno 4. studenoga uoči COP31, prvi put povezuje procjene zdravstvenih, okolišnih i gospodarskih koristi globalne provedbe šest WHO-ovih preporučenih mjera s troškovima njihove provedbe, ondje gdje su dostupni podaci.
Mjere su: 1. Sustavi ranog upozoravanja na opasne vrućine, 2. Klimatski otporna opskrba sigurnom pitkom vodom, 3. Klimatski otporni sanitarni sustavi, 4. Higijena ruku, 5. Čišći izvori energije u kućanstvima, 6. Reforma subvencija i oporezivanja fosilnih goriva.
Najveći potencijal pokazuje promjena politike prema fosilnim gorivima. Na nju otpada približno 1,2 milijuna od ukupno 1,56 milijuna izbjegnutih smrti godišnje. Preostalih pet mjera zajedno moglo bi spriječiti oko 360.000 smrti. WHO procjenjuje i 16,7 milijardi tona ekvivalenta CO2 manje na godinu, približno 31 posto sadašnjih globalnih emisija stakleničkih plinova bez sektora korištenja zemljišta. Gotovo cijelo smanjenje emisija proizlazi iz reforme cijena fosilnih goriva.
Najveći učinak ima reforma fosilnih goriva
WHO-ov model obuhvaća ukidanje subvencija za proizvodnju i potrošnju fosilnih goriva te poreze koji bi njihove cijene približili stvarnim društvenim troškovima. Smanjenje potrošnje ugljena, nafte i plina tada bi ponajprije smanjilo onečišćenje zraka, a s njime i smrtnost od moždanog udara, ishemijske bolesti srca, kroničnih plućnih bolesti i raka pluća. U izračun su uključene i koristi od manjih emisija, prometnih nesreća i zagušenja. WHO-ovi rezultati za ovu mjeru temelje se na modelu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
Važno je pritom što znači “subvencija”. MMF razlikuje izravne državne potpore i cijene goriva koje ne pokrivaju štetu od klimatskih promjena, onečišćenja zraka i drugih posljedica njihove uporabe. Zato učinak koji WHO pripisuje reformi fosilnih goriva podrazumijeva i porezne promjene; samo ukidanje proračunskih potpora donijelo bi znatno manji rezultat.
To potvrđuje i novija, MMF-ova analiza objavljena krajem 2025.. Prema njezinu zasebnom scenariju, uklanjanje izravnih subvencija moglo bi spriječiti oko 70.000 prijevremenih smrti godišnje, a reforma koja uključuje oporezivanje nedovoljno uračunatih okolišnih troškova oko 1,1 milijun. Procjene se temelje na različitim modelskim razdobljima pa ih ne treba izravno uspoređivati s WHO-ovim zbrojem, ali pokazuju da je presudna širina reforme.
WHO za fosilnu reformu procjenjuje oko tri bilijuna dolara godišnjih gospodarskih koristi. U izračun su uračunati i troškovi prilagodbe gospodarstva, odnosno izgubljene koristi od smanjene potrošnje goriva. Uz to bi proračuni država mogli dobiti 5,4 bilijuna dolara na godinu kroz veće porezne prihode i prestanak trošenja na subvencije. Taj je fiskalni iznos zasebna kategorija: predstavlja novac kojim bi raspolagale države, a ne automatski dodatno stvoreno društveno bogatstvo.
Upozorenja na vrućinu imaju najveći povrat uloženog
Drugi se nalaz odnosi na sustave ranog upozoravanja na opasne vrućine. U zemljama obuhvaćenima modelom, koje prema raspoloživim podacima nisu imale odgovarajući sustav, njihovo bi uvođenje moglo spriječiti prosječno oko 100.000 smrti na godinu. Na svaki dolar uložen u takav sustav WHO procjenjuje oko 835 dolara koristi. Analiza WHO-a pritom obuhvaća 57 zemalja bez prijavljenog sustava, a taj iznimno visok omjer odražava relativno male troškove upozoravanja u odnosu na procijenjenu vrijednost izbjegnutih smrti.
Samo upozorenje mora pokrenuti zaštitu starijih i bolesnih, prilagodbu rada na otvorenom i pomoć tijekom toplinskih valova. Učinak stoga ovisi i o tome mogu li ljudi postupiti prema upozorenju, naglašavaju WHO-ove smjernice iz 2026..
Voda, higijena i kućna energija
Tri mjere osiguravaju pitku vodu, osnovne sanitarne uvjete i higijenu ruku i tijekom suša, poplava i drugih klimatskih nepogoda, smanjujući rizik od zaraznih bolesti. WHO procjenjuje da bi proširenje pristupa tim uslugama moglo spriječiti približno 170.000 smrti godišnje: oko 60.000 zahvaljujući pitkoj vodi, 30.000 sanitarnim uvjetima i 80.000 higijeni ruku. Njihovi su učinci procjenjivani kao povezani paket kako bi se izbjeglo jednostavno zbrajanje istih zdravstvenih koristi. Izvor: tehničko izvješće WHO-a.
Peta mjera odnosi se na čišću energiju za kuhanje i grijanje: zamjenu tradicionalne biomase, drvenog ugljena i petroleja električnim uređajima, bioplinom, ukapljenim naftnim plinom ili učinkovitijim pećima. Takva bi promjena mogla spriječiti oko 90.000 smrti na godinu, ponajviše smanjenjem izloženosti dimu u kućama. WHO joj pripisuje i dio smanjenja emisija, ali sve obuhvaćene tehnologije nemaju jednaku klimatsku korist.
Za pet mjera za koje je bilo moguće procijeniti i troškove, WHO računa oko 35 milijardi dolara godišnjeg ulaganja te približno 879 milijardi dolara gospodarskih koristi. Procijenjena neto korist iznosi oko 844 milijarde dolara, odnosno približno 24 dolara koristi na svaki uloženi dolar. Reforma fosilnih goriva izostavljena je iz tog omjera jer WHO nije raspolagao usporedivim podacima o troškovima njezine provedbe. Stoga omjer od 24 prema jedan ne vrijedi za svih šest mjera.
Procjena mogućeg učinka, uz velike pretpostavke
Usporedba se temelji na scenarijima širenja mjera iz početnog stanja 2023. godine, a projekcije obuhvaćaju različita razdoblja, od 2024. do 2043., 2054. ili 2075., ovisno o mjeri. Za vodoopskrbu, sanitarne uvjete, higijenu ruku i čišću kućnu energiju pretpostavlja se univerzalna pokrivenost do 2030., a za sustave upozoravanja na vrućine do 2029. Kod fosilnih goriva model čak pretpostavlja potpunu provedbu reforme već 2024., premda je riječ o scenariju, a ne opisu stvarnih politika država. Godišnje brojke u izvješću predstavljaju prosjeke i godišnje preračunate vrijednosti tijekom projekcijskog razdoblja.
Ni iznos gospodarskih koristi nije prognoza rasta bruto domaćeg proizvoda. Velik dio dobiven je ekonomskim vrednovanjem smanjenog rizika od smrti, metodom koja procjenjuje koliko je društvo spremno platiti za smanjenje takvog rizika. To je važan alat za odlučivanje o javnim ulaganjima, ali ne označava novac koji će se pojaviti na računima građana ili poduzeća. WHO-ovo metodološko pojašnjenje izričito razlikuje tako izračunatu vrijednost od stvarnih gospodarskih tokova. Hrvatska je obuhvaćena modelom fosilnih politika, ali izvješće ne donosi zasebnu procjenu njihovih učinaka za Hrvatsku. WHO, poglavlje o ograničenjima.
Reforma cijena energije zato otvara i pitanje raspodjele troškova. Prema MMF-ovoj analizi iz 2025., najsiromašnija petina kućanstava prima samo osam centi od svakog dolara izravnih subvencija za fosilna goriva. Učinak koji WHO projicira ovisit će i o zaštiti kućanstava pogođenih poskupljenjima te o tome kako će države usmjeriti nove proračunske prihode.
Izračun WHO-a ne mijenja uvjete u kojima se odluke o energiji donose. Zdravstveni i okolišni troškovi fosilnih goriva velikim dijelom ostaju izvan njihove cijene, dok se profitabilnost postojećih ulaganja, prometna i energetska infrastruktura te dio javnih prihoda oslanjaju na nastavak njihove potrošnje. Taj odnos održavaju konkretne političke i poslovne odluke, uključujući subvencije i porezna pravila. Provedba mjera s velikom društvenom koristi zato zadire u postojeći način raspodjele prihoda i troškova u gospodarstvu. WHO-ov model procjenjuje veličinu moguće koristi, ali ostavlja otvorenim pitanje političkih i ekonomskih odnosa koji određuju hoće li se ona ostvariti.